Govor Dekana Mašinskog fakulteta UCG Prof. dr Igora Vušanovića na proslavi dana Mašinskog fakulteta u Beogradu

Link Mašinskog fakulteta u Beogradu:

http://vesti.mas.bg.ac.rs/?p=6601

Poštovani Dekane Mitroviću, uvaženi Prodekani, predstavnici Vlade Republike Srbije, Koleginice i Kolege, dragi mašinci,

Imam izuzetnu čast i zadovoljstvo da Vam se na Vaš svečani dan obratim u ime Mašinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore sa koga dolazim kao njegov čelni čovjek. Ipak, mjesto na kojem sam danas i o kom želim da nešto podijelim sa Vama ima posebno mjesto u mom srcu i sjećanjima, jer sam nekada kao mlad išao ovim hodnicima, i imao čast da budem student ovog velikog fakulteta.

Bile su to sada daleke osamdesete godine prošlog vijeka, kada su u amfiteatrima ovog fakulteta koračale legende čije je ime i djelo siguran sam prevazišlo granice ove kuće, a rekao bih i države u kojoj smo tada živjeli. Ova mjesta bude u meni a i Vama starijima sjećanja na tihi korak i blagi glas profesora Ljube Radosavljevića koji nas je učio baš u ovom amfiteatru, pamtimo još tople roditeljske savjete Prof. Dimitrija Voronjeca, vanvremenska predavanja akademika Vladana Đorđevića, briljantne nastupe Prof. Đorđa Kozića na čijim se časovima tražila stolica više, maestralna predavanja Svetislava Čantraka kod koga niko nikada nije tražio pauzu, legendarnog Pregrada Marjanovića, veseli duh Velimira Simonovića uvijek spremnog na neku šalu sa kojima nam je objašnjavao tajne matematike, nenadmašni šarm Miloša Nedeljkovića zbog kojega smo voljeli pumpe i ventilatore, kao i na ostale nepomenute velikane koji su nas učili i formirali, a Vašu instituciju učinili vanvremenski neprolaznom i vječnom u srcima nas, bivših studenata ovog fakulteta.

Bila su to bezbrižna vremena u kojim smo se takmičili, kada je jedino bilo važno položiti ispit, zabaviti se čak i sa mladim asistentima koji su nas studente prihvatali kao sebe ravnima, kada smo sa njima nakon mašinijada trandicionalno proslavljali u našem klubu uz Partibrejkerise. U tim vremenima smo jedino zazirali od strogog pogleda gđe Veselinov iz studentske službe, sa kojom nije bilo šale u pogledu obaveza koje su nas čekale. Ovdje smo stasavali kao budući inženjeri i stekli vještine sa kojima nas evo i dan danas, a koje su nas učinile da prije svega budemo dobri ljudi, pa tek onda inženjeri, profesori, naučnici, konstruktori i sve ostalo što je karakteristika jedne plemenite profesije – diplomirani mašinski inženjer.

Sada poslije toliko vremena posebno sam srećan kada vidim da je Vaš a i moj Mašinski fakultet sve bolji i bolji, da Vas ima kao i nekada, da ovdje stasavaju neki novi klinci koji su u stanju da naprave čak i trkačke automobile i ostvare snove o kojima smo mi nekada samo sanjali. Siguran sam da će i ove generacije imati šta da kažu kada dođu u naše doba, a da će tada ljestvica dostignuća i postignuća fakulteta biti mnogo viša nego što je danas.

Mašinski fakultet u Beogradu je dao nemjerljiv doprinos razvoju Mašinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore sa kojeg ja dolazim. Svoj neponovljivi šarm, elokvenciju, stil, znanje i sve ono što ih je krasilo vaši profesori su donijeli i prenijeli i kod nas u Crnu Goru, i pomogli nam da budemo ono što smo danas. I danas njegujemo veze sa Vama, srećni smo da smo sa Vama, da proslavimo Vaš jubilej, tugovali smo kada su nas napuštale Vaše i naše legende kao što su Luka Vujošević, Viktor Saljnjikov, Dimitrije Voronjec, Todor Pantelić, i mnogi drugi, koji su svoje živote i djela ugradili u Vaše i naše temelje zauvijek. Siguran sam da njihov neprolazni duh živi u svima nama koji ih se i danas sa pijetetom sjećamo.

Na kraju poštovani Dame i gospodo, dragi Prijatelji čestitamo Vam Vaš dan, želimo da ih još dugo i dugo proslavljate sa svima nama. Nakon nas doći će neki drugi i bolji u to sam siguran, i nastaviće da vječno drže našu luču mašinstva upaljenom i sjajnom, da se zauvijek zna da bez nas nema razvoja, napretka i novih vrijednosti. Za nas ste bili i ostali drvo sa kojeg smo se razvili kao mlada grana, pod Vašom krošnjom smo se osjećali i osjećamo se sigurno i toplo kao što dijete osjeća sigurnost uz roditelja. Utkani ste u naša srca i sjećanja vječno i trajno. Iskreno se nadam da ćemo duh prijateljstva i zajedništva sa Vama njegovati vječno, dok je Lovćena i Avale, dok je Vuka i Njegoša i dok je sunca i mjeseca.

Završiću sa velikim riječima našeg Vladike Petra II Petrovića Njegoša koji je nekada kazao: “Blago tome ko dovijek živi imao se rašta i roditi“. Siguran sam da ove velike riječi važe za Vaš i naš Mašinski fakultet u Beogradu. Neka Vam je srećan dan i Živjeli!