Matematika odiše i umjetnošću

Iskreno, ovo je prevazišlo moja očekivanja. Priliku da apliciram za Hajdelberg laureat forum (HLF) dobio sam jer sam upisao master studije na PMF-u. To je jedan od mogućih kriterijuma za apliciranje. Svaki vid nadogradnje znanja ima svoje potencijalne šanse i za većinu njih ne bi saznali ako ne odlučite da napredujete. Mentor, dr Đorđe Baralić sa Matematičkog instituta u Beogradu, upoznao me sa HLF-om, jer je i sam bio učesnik u dva navrata. Moram pomenuti da višestruko učešće na HLF-u nije uobičajeno i da je to jedan od pokazatelja o kakvom naučnom radniku je riječ”, priča za “Vijesti” Radojičić koji već osam godina predaje matematiku u Osnovnoj školi “Milija Nikčević” u nikšićkom naselju Kličevo.

STEČENA PRIJATELJSTVA I POUKE

Ističe da mu učešće na forumu, koji će okupiti mlade naučnike, studente master i doktorskih studija iz cijelog svijeta, predstavlja i privilegiju i obavezu, jer, kako kaže, treba na najbolji način opravdati povjerenje ljudi koji su prepoznali da može postati dio HLF-a. Prije njega, jedini učesnik iz Crne Gore na HLF-u, bila je dr Nevena Mijajlović, koja mu je, kaže Nikola, bila podrška od njegovog ponovnog povratka PMF-u. Kako kaže, više od konferencije znače mu stečena prijateljstva i pouke koje je uspio da izvuče iz ovog procesa.

”Mentor je uočio da bi moja aplikacija i ono što sam do sada radio moglo zavrijediti pažnju organizatora. Ispostavilo se da je bio u pravu. Sve aktivnosti u profesionalnom smislu, rad na master radu, sadržajno motivaciono pismo, preporuke dr Baralića i svog profesora sa PMF-a, prof dr Vladimira Božovića, uobličene u jednu aplikaciju značile su ulaznicu na ovu prestižnu konferenciju. Moja aplikacija nije striktno vezana za naučni doprinos matematici. Više je objedinila aktivnosti na promociji matematike i ono što je urađeno na njenoj popularizaciji u učionici, uključujući i master rad na kojem u saradnji sa mentorom intenzivno radim u proteklom periodu”.

Bio je svjestan koliko je teško dobiti poziv pa je za njegovu prijavu znao mali broj ljudi, a supruga Jelena je bila najveća podrška koja je bila uvjerena da će Nikola dobiti poziv. I bila je u pravu.

”Cilj mi je da se što bolje pripremim za posjetu Hajdelbergu i fokusiram na ključne segmente same konferencije, kada je moje učešće u pitanju. Pokušaću objediniti što više primjenjivih stvari za poziv kojim se bavim, lično iskustvo ali i našu zajednicu. Predavači su laureati najznačajnijih svjetskih matematičkih priznanja i medalja i imaću priliku da čujem kako najuspješniji iz matematike i računarstva vide stanje u današnjoj matematici, kako bi je razvijali, na koji način je najbolje popularizovali i primjenili u današnjici. Iskustva ljudi sa različitih meridijana, njihovo viđenje matematike, nastave, profesionalne orijentacije, približavanja matematike običnom čovjeku, ključni su resurs za inovacije kod nas”.

Učesnici će imati priliku i da posjete škole u Hajdelbergu i razgovaraju sa najmlađima, a Nikola priliku da stečeno znanje i iskustvo, kroz Udruženje nastavnika matematike Crne Gore, prenese kolegama.

NIKOLA, MATEMATIKA I PROSVJETA ČEKALI PRAVU PRILIKU

Kao mali znao je satima da se igra sa kockicama i sa kartama i za tu vrstu zanimacije nije tražio društvo. Primijetili su to njegovi roditelji. Onda je došla osnovna škola i matematika je polako, ali sigurno, “ušetala” u njegov život.

”Nakon susreta sa učiteljicom Slavkom Vojvodić i njenim časovima matematike, igre su zamijenili zadaci i prvi matematički časopisi do kojih sam došao zahvaljujući njoj. Nastavnica u osnovnoj školi Senka Baković, imala je važnu ulogu da matematiku zavolim i da mi bude među najbitnijim predmetima. Iako je bilo nerješivih zadataka, nije me to distanciralo od matematike zahvaljujući njenom razumijevanju. Gimnazija sa sobom donosi dosta novina i nudi mnogo prilika i izazova. Iako sam gotovo do posljednje godine razmišljao o medicini, sa ocem sam često razgovarao o matematici kao mogućem izboru. Matematika nije odustala od mene i čekala je pravu priliku. Pristup i rad profesorice Slavice Šupljeglav je ono što je obilježilo moje srednjoškolske dane, ali me i čvršće vezalo za matematiku. Ogroman rad, zalaganje, posvećenost i tolerancija koje ima za učenike, oduševili su me i postali jedan od orjentira kakav odnos treba graditi u učionici, tako da završna godina Gimnazije donosi i konačnu odluku da upišem PMF”.

Pokušaću objediniti što više primjenjivih stvari za poziv kojim se bavim, lično iskustvo ali i našu zajednicu. Predavači su laureati najznačajnijih svjetskih matematičkih priznanja i medalja i imaću priliku da čujem kako najuspješniji iz matematike i računarstva vide stanje u današnjoj matematici, kako bi je razvijali, na koji način je najbolje popularizovali i primjenili u današnjici...

Iako u početku nije razmišljao o pozivu prosvjetnog radnika, priznaje da je taj poziv uvijek favorizovao, čak i onda kada nije u potpunosti znao što on podrazumijeva.

”S obzirom na to da sam završio smjer matematika i računarske nauke, a specijalistički rad branio iz oblasti finansijske matematike, to mi je bilo privlačno i razmišljao sam o tom pozivu. Početak rada u OŠ ‘Milija Nikčević’ u septembru 2015. smatram ključnom odlukom kada je moj prosvjetni rad u pitanju. Naša škola je okruženje u kom može dosta da se nauči, kako o međuljudskim odnosima, pristupu i radu u učionici, tako i o vannastavnim aktivnostima i profesionalnom razvoju. Škola smo koja u svojim redovima ima doktora nauka razredne nastave, više magistara, realizatora raznih projekata... Jedno plodno i motivišuće okruženje za rad i napredovanje uz punu podršku uprave škole. Prilike koje se nude nastavnicima su višestruke, sad je pitanje na čemu želimo da insistiramo u svom radu”.

”KLIKER” I REDOVNO VJEŽBANJE

Učenici često suviše rano odustanu od učenja matematike jer im, smatra Nikola, u nekom momentu ne bude odmah jasno sve što se traži. Matematika zahtijeva, kako se često kaže, “kliker, ali i redovno vježbanje”.

”Jasno mi je da nemaju svi interesovanje za matematiku, da ne prepoznaju njen značaj, ali je iznenađujuće da ne vide njenu primjenu svuda oko nas. Ono što se nameće kao pitanje je zašto se tako brzo odustaje od nje i zašto baš prvo od matematike. Matematika je u velikoj mjeri razvila logičko razmišljanje i višestruki pristup rješavanju problema. To je primjenjivo u svakodnevnom životu, kao i u zadacima. Jasno je da su porodično vaspitanje, individualna sklonost uz obrazovanje, potrebni za potpuni odnos prema ljudima, poslu, učenicima. Matematici pripisujem da me naučila strpljenju, prihvatanju uspjeha i poraza. Kada radimo na različite načine rezultat bi trebao da bude isti, ali jedino poštujući jasno definisana pravila. Pa zar nije tako i u životu”.

Trudi se da to prenese i u učionicu, da bude, kako kaže, iskren i da se drži dogovora sa učenicima. Isto očekuje i od učenika.

”Uz razumijevanje da njihova interesovanja mogu da talasaju, kao i spremnost učenika da za sebe izgrade povoljniju poziciju. Treba biti istrajan u namjerama, ali nikako isključiv. Transparentnost prilikom ocjenjivanja je ključna za povjerenje, to je ono što nam je kao prosvjetnim radnicima obaveza. Matematiku im najviše učinim interesantnijom na radionicama u kojima se upoznaju sa širinom matematike. Zanimljivi zadaci i matematičke igre uvode ih u svijet kombinatorike i vjerovatnoće. Često mogu primjetiti vezu između matematike i svakodnevnog života, trudim se da tih primjera na redovnim časovima bude više i da im na taj način ostavim prostor da ne uče samo za kratko vrijeme i ocjenu, nego da razumiju o čemu govorimo”.

Smatra da interesovanja za matematiku ima, samo da se oni kojima su “brojke u krvi” njom nastave baviti indirektno ili direktno u drugim naučnim oblastima i granama, pa je potrebno osmisliti i sprovesti neku institucionalnu podršku budućim matematičarima ili onima koji se tim poslom već bave.” Matematika je protkana gotovo kroz sve sa čime se susrećemo. Mislim da je to jedan, prije svega, korektan odnos prema životu. Učeći pravila i zakone koji važe u matematici, učite i sebe da budete konkretni, tačni, istrajni, racionalni. Matematika ne znači samo racionalnost, ona odiše umjetnošću, bilo da je ta umjetnost određena načinom rješavanja problema, vizuelnim prikazom riješenog, integracijom i korelacijom sa drugim umjetnostima”.

FOLKLOR IGRA SKORO ČETVRT VIJEKA

Nikola je član “Zahumlja” i raznih sekcija folklora gotovo 25 godina, a danas ga porodični izleti i putovanja najviše ispunjavaju.

FOLKLOR KAO STRAST

”Folklor je nešto što je sad već porodična tradicija. Majka je nekada igrala folklor i prenijela je tu ljubav na brata i mene, a ta ljubav se širi i na našu djecu koja rado gledaju nastupe i pokazuju interesovanje. Početak školovanja vezan je i za početak igranja folklora. Za mene je to dugo vremena bila najbitnija sporedna stvar. Upravo zahvaljujući folkloru razvila su se mnoga prijateljstva, druženja, putovanja, pa taj segment mog dosadašnjeg života ima posebnu vrijednost”, kaže Nikola Radojičić.

Izvor: Vijesti