O Erasmus razmjeni iz studentske perspektive: Iskustva koja mijenjaju život
Piše: Minea Kapidžić, Studentkinja treće godine Metalurško-tehnološkog fakulteta,
učesnica Erasmus programa razmjene, Šleski tehnološki univerzitet, Poljska
Uvijek se dugo mučim kada treba napisati tekst ove vrste. Šta reći, a da se ne razumije pogrešno. Međutim, mogu govoriti samo iz svog ugla, a nadam se da će onaj ko čita željeti da iz mog doživljaja izvuče neku korisnu riječ.
Od malena sam, može se reći, bila aktivna na različitim poljima. Od muzike, kao prve ljubavi, do nauke, folklora, volonterizma. Kroz prva volonterska iskustva u Dječijem savezu, pa dalje do dugog niza godina provedenih u Američkom uglu i klubu mladih NVO CAZAS, otkrila sam da nova vrsta ispunjenosti i zadovoljstva proizilazi iz novih izazova i poznanstava. Međutim, studirajući, često znamo svesti život na predavanja, ispitne obaveze, ocjene. Te je tokom prve godine studija tako i bilo. A onda sam počela shvatati da ta ocjena i nije baš uvijek mjerilo samo znanja. Pa i da jeste, da li je, za to što želim postići u životu, ocjena iz nekog predmeta baš najznačajnija?
Kada bih pomenula da se želim prijaviti za ERASMUS program razmjene dobila bih komentare tipa:,, A đe kume, što će ti to? Šta ćeš sa fakultetom? To je više za studente društvenih fakulteta. Aaaaa, pa da tamo položiš šta ovdje ne možeš.
Ne. Već da tamo položim što tamo niko ne može.
Te vam tako neću dati generičan utisak o mobilnosti. Svaka Google pretraga će dati takvu priču onome ko je traži. Želim da makar nekoga podstaknem da o prilikama mobilnosti razmisli i/ili da im da šansu.
Ono što posebno cijenim kod Erasmus programa jeste da od njega svako dobije ono što i traži. Svi mi ,,erasmusovci na Šleskom tehnološkom univerzitetu imali smo različitu priču. Neko se prijavio jer želi da proba da se prilagodi sredini enormno drugačijoj od one iz koje potiče. Neko je došao sa željom da se provede i druži. Neko je došao sa ciljem da živi spokojnije nego u nemiru zahvaćenoj domovini.
Ja sam se prijavila sa željom da naučim više - čujem što ne mogu kod kuće, oprobam se u drugačijem sistemu, steknem vrijedno akademsko iskustvo. Zajedno sa kolegom sa fakulteta koji se takođe prijavio, uložila sam trud da nađem što više predmeta koji ispunjavaju uslove ekvivalencije, pa još jednom da iste savladam i kući se vratim sa torbom znanja, uspomena i uspješno položenih ECTS kredita. Nakon određenog vremena, kolega i ja smo se prijavili da volontiramo u različitim laboratorijama i doživimo praktično oblasti o kojima ranije nismo mnogo znali.
Bez želje da zvuči patetično, Erasmus iskustva zaista mijenjaju život. Sa kakvim god očekivanjima, pozadinom, željom odeš na ovaj put, izvjesno se vraćaš drugačiji. Naučiš nešto o sebi, a mnogo o drugima. Prijeđašnja viđenja proširiš, popeglaš, prepraviš. Iz odnosa sa drugima rasteš, pokrećeš se, napreduješ.
Međutim, da do svega toga dođe, potrebno je učiniti koji korak. Kao studentkinja Metalurško-tehnološkog fakulteta na smjeru Hemijska tehnologija, pozivam svoje kolege, a i sve druge studente Univerziteta Crne Gore da potraže sajt Kancelarije za međunarodnu saradnju, svog Prodekana za međunarodnu saradnju, ESN organizaciju, kao i sve druge servise kreirane da podstaknu lični i profesionalni razvoj nas studenata, a već sjutra inženjera različitih struka, profesionalaca u raznim oblastima.
Na kraju, društvo treba ići naprijed na krilima mladih ljudi koji će uz svoje znanje inovacijama graditi neki ljepši svijet. Te tako učimo jedni od drugih i ne dajmo se granicama udobnog.