Autor koji je iskoračio iz svoje sredine i vremena
Na Filološkom fakultetu 17. maja održana je Promocija prvog crnogorskog romana “Ili Kuč” Stevana Dučića
Roman „Ili Kuč“ je nastao između 1912. i 1918. godine, a prva dva izdanja su iz 1997. i 2019. Na Filološkom fakultetu je promovisano posljednje izdanje koje je izdao Fond za razvoj Kuča ,,Marko Miljanov” i Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević”, a priredile doc. dr Jelena Bašanović-Čečović i dr Danijela Radojević. Moderator večeri, koju su u okviru Nikšićke kulturne scene organizovali JU Narodna biblioteka „Njegoš“ i Filološki fakultet, bio je Miljan Živković.
Prof. dr Rajka Glušica podsjetila je da se Dučić prvobitno bavio zapisivanjem i sakupljanjem usmenih književnih tvorevina, a kao rezultat su nastale dvije zbirke narodnih epskih pjesama, „Junačke narodne pjesme iz brdskog plemena Kuča u Kraljevini Crnoj Gori" i „Junačke narodne pjesme iz Crne Gore, Brda i Hercegovine", koje imaju 101. pjesmu i zbirka narodnih pripovjedaka „Razne narodne pripovijetke" sa 107 priča. „Dučić je iskoračio iz svoje sredine i vremena pišući prvi crnogorski roman ,Ili Kuč', koji predstvlja duži epski roman o velikom kučkom junaku Iliji Turovom Zonjiću; zatim, iscrpnu i obimnu etnografsku monografiju svog plemena ,Život i običaji plemena Kuča'; prvu dijalektološku studiju o govoru Kuča ,Jezičke osobine i provincijalizmi u Kuča', i prvi rječnik govora nekog crnogorskog plemena ,Pleme Kuči- građa za rječnik'“, navela je Glušica.
Akademik Radomir V. Ivanović, koji je dao veliki doprinos u priređivanju Dučićevog djela, kazao je da je Dučić u prvom dijelu književnog rada bio pod neposrednim uticajem vojvode Marka Miljanova, a od 1901. do 1908. godine pod neposrednim uticajem velikog jugoslovenskog, balkanskog i slovenskog etnografa Jovana Erdeljanovića. Dučić je, smatra Ivanović, ostavio značajno naučno i umjetničko nasljeđe. Izrazio je nadu da će tek nastupiti valorizacija njegovog djela i da će postati centar interesovanja i pručavanja.
Dr Danijela Radojević je kazala da je Dučić je sljedbenik znamenitih pisaca 19. vijeka u Crnoj Gori koji su svoj stvaralački opus izgradili na temeljima narodnog jezika, na jeziku tzv. „folklorne tradicije“.
„Ovo Dučićevo romaneskno ostvarenje može biti izvor ne samo za literaturološka, istoriografska, već i za dijalektološka istraživanja i analize. Pored toga, svojom raznovrsnom građom ovo djelo nudi mnoštvo elemenata iz domena tradicije, običaja, fokloristike, patrijarhalnog kulturnog miljea, a istovremeno sadrži i narodne umotvorine, riječju – ono što je u temeljima tradicijske kulture mjesta i vremena za koje je radnja romana vezana. To je pokazatelj da je Dučić dobar dio svoje etnografske vokacije i lingvističkog interesovanja utkao u tkivo ovog romana i time ga učinio slojevitim i razuđenim“, istakla je Radojević.