Reagovanje prof. dr Steva Popovića: NE STIDIM SE SVOJE PORODIČNE IMOVINE KOJU SAM IMAO I PRIJE STUPANJA NA JAVNU FUNKCIJU - ZAKON NIJE POTREBAN DA BIH PREDSTAVIO JAVNOSTI OSNOV STICANJA

Kako medijski linč uperen prema meni i mojoj porodici traje nekoliko dana, odnosno određeni mediji su objavili moj imovinski karton u nekoliko navrata, KOJI JESTE TAČAN, ali je izostala cjelokupna i tačna informacija, a to je da sam navedenu imovinu posjedovao i prije stupanja na funkciju Dekana, i da je to porodična imovina koju su moji otac i majka stekli svojim privrednim djelatnostima u Lovćencu (Vojvodina, Srbija) i direktnom investicijom uložili u gradnju kuće u Budvi, još davne 1999. godine, i kupovinu stana 1998. godine, kada sam imao nepunih 19 godina i bio student.

Trenutna imovina je samo promijenila oblik tokom godina jer cjelokupna imovina nije uvećala vrijednost, što se ZLONAMJERNO POKUŠAVA PRIKAZATI u javnosti.

Iako sam se trudio da se profesionalno bavim svojim poslom i štitim interese Univerziteta Crne Gore i organizacione jedinice kojom rukovodim na najbolji mogući način, već skoro šest godina, ipak na kraju svog drugog mandata (u junu završavam) sam došao u situaciju da moram braniti svoj nepravedno napadnut lični integritet i integritet svoje porodice koja ima dva maloljetna člana (sina od 8 i kćerku od 5 godina).

Ispred pomenuta kuća koja je imala šest zasebnih stanova, odnosno apartmana (178m2) je prodata 2015. godine (ukupni iznos ugovora je bio vrijedan 314.916,00 eura), sa dužim rokom otplate, a ugovor (UZZ 389/2015) je predviđao određenu dinamiku plaćanja tokom naredne četiri godine, sa dijelom koji je previđao kompenzaciju za stan u Budvi od 48m2 (prvi stan) i dijelom koji je predviđao izgubljenu dobit (10.000,00 eura po svakoj započetoj godini do konačne isplate). Drugi stan su, kako sam već naveo, takođe kupili moji roditelji 1998. godine a nalazi se u Bečićima (52m2) i njega, iako se nekretnina vodi na mom imenu, koriste oni (Ov-I-4496/98), odnosno moja majka i pokojni otac dok je bio živ. To su nepokretnosti koje sam posjedovao prilikom stupanja na javnu funkciju (7 stanova u opštini Budva).

Treći (45m2), četvrti (44m2) i peti stan (44m2), i garažu (14m2), sam kupio (UZZ 161/2020) od dijela novca koji sam dobio od prodaje ispred pomenute kuće, i to u izgradnji, u zgradi ŠAJO u bloku VII, u Podgorici (ukupni iznos ugovora je bio vrijedan 169.121,91 eura), dok sam šesti stan, koji se nalazi u solarnoj zgradi u Podgorici (80m2), dobio na poklon od roditelja (UZZ 9/2017), a u njemu živim sa suprugom i dvoje maloljetne djece. Drugo garažno mjesto (13m2) sam kupio u zgradi ZETAGRADNJE, takođe u bloku VI, u Podgorici, za 4.000,00 eura (UZZ 280/18).

Moja supruga, koja je iz Bačke Topole (Vojvodina, Srbija), i koja se doselila u Crnu Goru zbog braka, posjeduje garsonjeru (31m2) u Subotici koju su kupili njeni roditelji.

Pomoćni objekat (68m2), livade, pašnjake, šume i neplodno zemljište od ukupno 189.532m2 se nalazi u KO Ubli kod Čeva, a kompletno imanje je koštalo 10.000,00 eura, odnosno oko 5 centi po m2 (UZZ 153/2019), skupa sa pomoćnim objektom. U ovo imanje sam uložio novac jer sam smatrao da je dobra dugoročna investicija.

UKOLIKO SABERETE VRIJEDNOSTI UGOVORA ZA NEKRETNINE IZ 2015. GODINE I ONIH KOJI POSJEDUJEM NA DANAŠNJI DAN, VRLO LAKO ĆETE SHVATITI DA JE VREDNIJE ONO ŠTO SAM IMAO 2015. GODINE.

Što se vozila tiče, tačno je da posjedujem auto marke Kia Sportage (2016. godište), dok su ostala dva auta, u stvari moped Reno Tweet (2014. godište) i, takođe moped Taizhou city YB 50 (2007. godište) koji je odavno prodat ali ga kupac, još uvijek nije preveo na svoje ime, pa ga i dalje prijavljujem uz naznaku o prodaji sa brojem kupoprodajnog ugovora. Moja supruga posjeduje auto marke Reno Clio (2015. godište) koji su joj kupili roditelji. Sva ostala vozila nisu bila u mom posjedu od stupanja na funkciju, već su, isključivo predmet loše interpretacije novinara.

Novčana sredstva koja sam posjedovao u trenutku prijave su, uglavnom ostatak koji je pristigao od prodaje kuće, a u trenutku prijave taj dio imovine je bio izražen u eurima, samo iz razloga što sam, u tom trenutku tragao za mjestom gdje bi trebalo da je investiran na pametan način, onako kako sam obećao pokojnom ocu.

NIKADA NISAM BIO ČLAN NITI JEDNE PARTIJE, NITI SAM DOBIO BILO ŠTA OD DRŽAVE (OSIM LIČNIH PRIMANJA, FUNKCIONALNIH DODATAKA I NAGRADA PO OSNOVU NAUČNOISTRAŽIVAČKOG RADA KOJA SU MI PO ZAKONU SLJEDOVALI).

NIKADA NISAM KORISTIO SLUŽBENI AUTOMOBIL, IAKO SAM IMAO PRAVO NA TO.

SUPRUGA MI JE, NAKON 9 GODINA OD DOLASKA U CRNU GORU, I DALJE NEZAPOSLENA (PO ZANIMANJU JE DIPLOMIRANI EKONOMISTA). ONA NIJE, JOŠ UVIJEK DOBILA CRNOGORSKO DRŽAVLJANSTVO.

MOJA PORODICA ŽIVI SKROMNO I NA TRADICIONALAN NAČIN, PA JE NEPRAVEDNO DA SE PREDSTAVLJAM KAO NEKO KO JE ZLOUPOTRIJEBIO POZICIJU NA KOJOJ SAM SE PONAŠAO, U NAJMANJU RUKU ODGOVORNO.

Razočaran sam što je u našem društvu medijski linč postao svakodnevnica, i što ovih dana, moj rad i trud nisu prepoznati u javnosti na adekvatan način i mnogo su interesantnije poluistine koje podižu dnevne tiraže i posjete portalima, i imam obavezu, prije svega zbog svojih kolega, ali i svoje porodice, da se javno oglasim i poručim da nikada nisam bio privilegovan po bilo kom osnovu, niti sam bilo kome ostao dužan, a sve što posjedujemo je stekla moja porodica na čestit način, i to izvan Crne Gore, što sam spreman da branim pred bilo kojim fizičkim licem ili organom u svako doba dana i noći, ali sam voljan i da u živom programu pokažem sve ugovore koji će dokazati svaku ispred navedenu tvrdnju.