Sedam studenata Medicinskog fakulteta UCG završilo dvomjesečni program prakse na Univerzitetu u Sarbrikenu

U okviru Erasmus + K107 programa sedam studenata osnovnih studija programa Farmacije Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore provelo je prethodna dva mjeseca na praksi na Odsjeku za Bioorgansku hemiju Saarland Univerziteta u Saarbrückenu. Studenti su radili na projektu Sinteza Šifovih baza uz korištenje različitih aldehida i ketona pod mentorstvom profesora Miljana Bigovića.

U nastavku, za Makanje, svoje utiske prenose Slađana Jokić i Ernad Spahić, studenti završne godine studijskog programa Farmacije, kojima želimo mnogo uspjeha u daljem studiranju i radu.

Šta vas je podstaklo da se prijavite na Erasmus razmjenu?

Slađana: Kao student četvrte godine kada je učenje postalo rutina a ne obaveza i kada je glavni pokretač za isto sticanje novih znanja i vještina odlučila sam da konkurišem na program Erasmus razmjene. Univerzitet sam odabrala podstaknuta pozitivnim iskustvom kolega koji su prije mene, a u okviru istog programa, boravili u Saarbrückenu. 

Otežano izvođenje praktične nastave na našem fakultetu, usljed nedovoljne opremljenosti laboratorija, predstavlja ograničavajući faktor za usavršavanje. Smatrala sam da bi ovo mogla biti idealna prilika da unaprijedim postojeće vještine u laboratoriji, da se oprobam u timskom radu, steknem osjećaj odgovornosti radeći na aparaturi o kojoj sam posjedovala samo teorijsko znanje. Na kraju, ali ne manje bitan motiv je bio druženje, upoznavanje kulture i običaja, kao i učenje jezika.

Ernad: U periodu lockdown-a prošle godine imao sam vremena da promišljam o sopstvenim ambicijama I budućim planovima u životu. Shvatajući izazovnost vremena u kome živimo i neophodnost za stalnim stručnim usavršavanjem počeo sam tražiti i raspitivati se za adekvatne opcije i univerzitete na kojima bih mogao unaprijediti svoje vještine.

Program razmjene sa Univerzitetom Saarland u Saarbrucken-u za studente Farmacije traje već par godina pa smo još kao brucoši imali predavanje o njihovom Univerzitetu i od početka je djelovalo kao primamljiva opcija. Međutim, tada sam smatrao da sam isuviše mlad za život van svoje zemlje i rad na nematernjem jeziku. Brojne kolege su iskusile život na tom univerzitetu prije mene i raspitujući se kod njih čuo sam samo pozitivna iskustva i riječi hvale pa sam odlučio da se prijavim za dvomjesečnu razmjenu tokom ljeta na početku prošle školske godine u cilju rađenja naučno-istraživačkog projekta. Takođe želim da iskažem riječi duboke zahvalnosti našem uvaženom profesoru doc. dr Miljanu Bigoviću bez čije bi podrške i mentorstva na projektu moj odlazak u Saarbrucken bio nemoguć, budući da sam bio svjedok koliko su profesor i njegove stručne reference prepoznate na ovom Univerzitetu. Definitivan pečat na moju odluku da se prijavim stavile su i moje prijateljice Slađana i Tijana kao i kolege Damjan i Maja koji su takođe aplicirali za isti program te sam želio proživjeti takvo iskustvo sa njima.

Šta bi svaki student trebao imati na umu prilikom prijave na razmjenu (na šta bi trebao obratiti pažnju: koji nivo znanja engleskog jezika je potreban, da li je potrebno poznavanje drugog jezika i dr.)?

Slađana: Savjetujem sve kolege da, prije apliciranja, razmotre sve ponude i da se, u skladu sa odabirom, na vrijeme informišu o potrebnoj dokumentaciji i o koracima koje treba preduzeti prije i odmah po dolasku na Univerzitet. Upoznavanje oblasti u koju idu, takođe je od pomoći, i veoma je olakšano jer su sve informacje dostupne na internetu (mape, recenzije, znamenitosti).

Komunikacija u laboratoriji se odvija na engleskom jeziku, tako da je znanje istog neophodno, a znanje jezika zemlje u koju se odlazi može umnogome da olakša boravak, ali nije neophodno. Najvažniji savjet bi bio da se ne treba imati strah od potencijalnih grešaka jer to predstavlja barijeru u komunikaciji.

Ernad: Savjetujem svim studentima da se prijave za neki od Erasmus programa jer će doživjeti neponovljivo iskustvo za cijeli život. Neophodno je poznavanje engleskog jezika, dok je jezik države domaćina takođe poželjno znati zbog lakšeg obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Takođe, treba se naoružati i strpljenjem jer su procedure i formulari koji se moraju popuniti veoma detaljni i iscrpni. Treba biti stalno spreman za dostavljanje nekih novih podataka i svakodnevno odgovaranje  na e-mailove.

Koja su bila vaša očekivanja prije samog odlaska na razmjenu?

Slađana: Kao što sam već navela, očekivala sam sticanje novih znanja, poznanstava, upoznavanje kulture, jezika… Bio je prisutan i strah od nepoznatog, za koji sa ove distance mogu reći  da je bio apsolutno neopravdan.

Ernad: Prije odlaska na razmjenu često bih sebe uhvatio u  razmišljanju:,,Šta je ovo meni trebalo?“, mogao sam uživati ovog ljeta budući da nijesam imao nijedan ispit da polažem u avgustovskom ispitnom roku. Ali isto tako sam i znao da će mi to što idem sa prijateljima umnogome olakšati budući da mi sređivanje birokratskih stvari nikada nije bilo zanimljivo pa sam se u tome dosta oslanjao na njih. Ovo je bio prvi put da sam boravio duži vremenski period van svoje države pa sam gajio dozu skepse u vezi sa mojim snalaženjem u EU, običajima i sistemom vrijednosti. Na sreću, na kraju su sve moje sumnje pokazale kao neopravdane.

Koliko ste se brzo snašli i prilagodili životu u stranoj državi?

Slađana: U početku, bio je to izazov. Nepoznavanje njemačkog jezika je dodatno otežavalo. Međutim, imala sam sreću da tokom razmjene budem okružena divnim ljudima, kako na projektu, tako i ljudima koje smo upoznali. Zahvaljujući njima uspjeli smo da se brzo prilagodimo. Nova poznanstva su oplemenila naš boravak u Saarbrückenu. Pomogla nam da doživimo grad na pravi način, i da ova razmjena ostane u divnom sjećanju. Nadam se da ćemo druženje sa Harisom, Dejanom, Tanerom, Hectorom, Filipom, Wawrzyniecom,  Patrykom, nastaviti i da će se naši putevi opet spojiti.

Ernad: Relativno brzo smo se snašli, a u tome nam je mnogo pomogla divna koleginica Ema kojoj je njemački drugi maternji jezik pa smo je, posebno u prvim danima, koristili kao prevodioca i ovim putem joj se izvinjavam. Imali smo sreću da kolege iz laboratorije budu predusretljive i prijateljski raspoložene tako da smo uspostavili odličnu konekciju sa njima, a kada smo upoznali divnog Harisa, koji je porijeklom sa ovih prostora, a živi tamo, naš puni doživljaj ovog iskustva je mogao da počne te smo se na kraju boravka tamo osjećali kao da oduvijek živimo tamo. Jedino čemu se nijesam mogao prilagoditi je njemačka kuhinja pa sam najveće oduševljenje doživio kada smo našli pekaru sa proizvodima sa Balkana. Ispostavilo se da su vlasnici te pekare sa Kosova, a pojesti domaći burek je za nas bilo ekstremno prijatno iznenađenje.

Šta sada, sa još uvijek svježim utiscima, možete reći o Erasmus iskustvu - kako je odlazak na razmjenu uticao na vas i koliko je promijenio vaše razmišljanje?

Slađana: Odlazak na razmjenu nadmašio je sva očekivanja. Još više je učvrstio moja uvjerenja da mladi ljudi treba da budu spona između kultura, da ruše nametnute barijere i da naprave svijet boljim mjestom za život.  Poučeni iskustvom sa razmjene, potrudićemo se da sve pozitivne pojave u društvu, čiji smo svjedoci bili, nastavimo da njegujemo i u budućnosti.

Ernad: Odlazak na razmjenu je, sa mog stanovišta, bio veoma lijepo iskustvo. Ovakvi programi su uvijek prilika da upoznamo nove ljude, čak i iz onih zemalja koje teško možemo naći na globusu.  Upoznajući ljude širimo vidike, a usvajanje nekih dobrih tekovina njemačke civilizacije me podstiče da se, kroz svoj građanski aktivizam, svesrdno borim za prave evropske vrijednosti.

U Bibliji piše:,,Onaj ko prijatelja nađe, našao je blago“. Erasmus programi su definitivno idealna prilika za to pa ovim putem želim pomenuti I pozdraviti par prijatelja: Harisa (pomenut u ranijem dijelu intervjua), Dejana iz Hrvatske, Tanera iz Njemačke, Lorencija iz Albanije, Filipa iz Gane, Hektora iz Španije, Wawrzyneca iz Poljske...

Da li bi išli opet na razmjenu da vam se pruži prilika?

Slađana: Naravno! Trudiću se da u nastavku školovanja iskoristim svaku priliku za učešće u nekom sličnom programu.

Ernad: Naravno, ukoliko bih mogao uklopiti u svoj životni raspored.

Što biste poručili studentima koji razmišljaju o odlasku na Erasmus razmjenu?

Slađana: Poručila bih im da iskoriste priliku i da se ne plaše, jer su svi strahovi predimenzionirani. Na kraju bih citirala Miroslava Antića ,,Nek' ti čelo zore ore, ti za koren nisi stvoren, ceo ti je svet otvoren.“

Ernad: Želim poručiti da su Erasmus razmjene sjajna prilika za usvajanje tekovina savremene evropske civilizacije i da je promjena arhaičnog ,,mindseta“ koji vlada u Crnoj Gori i zemljama regiona učestvovanjem na ovakvim programima neizbježna. Svakom bih preporučio da proba ovakva i slična iskustva jer možemo mnogo naučiti ne samo o predmetu našeg istraživanja, već i o tome kako poštovati drugo i drugačije, kao i to da biti neistomišljenik ne znači po automatizmu i biti neprijatelj, a da je kultura dijaloga nešto najsvetije što se mora čuvati, razvijati i njegovati.

Na kraju želim poručiti:,,Usvajanje evropskog sistema vrijednosti je nasušna potreba Crne Gore i samo kao istinski dio evropske civilizacije možemo biti srećna i razvijena država.“

Izvor: Makanje