Erasmus iskustvo sa Saima Univerziteta primijenjenih nauka u Finskoj_Milena Radovic

Ja sam Milena Radović i trenutno sam student specijalističkih studija na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo, u Kotoru. Jedan od razloga zbog kojih sam se odlučila na studiranje turizma, iako je podrazumjevalo studiranje u mom rodnom gradu, jeste taj što sam oduvjek voljela strane jezike, putovanja i otkrivanje novih mjesta, upoznavanje ljudi, kultura, njihovih običaja i načina života.  Sjevernu Evropu nisam imala prilike posjetiti, pa kada je akademske 2017/2018 godine na našem fakultetu po prvi put realizovana saradnja u okviru Erasmus+ projekta sa Saimaa Univerzitetom primjenjenih nauka u Finskoj, tačnije njihovim Fakultetom za turizam  u Imatri, vidjela sam to i kao priliku da obiđem do sada neistraženi dio Evrope. Za mnoge u mojoj okolini je to tada bio neobičan izbor, uslijedila su pitanja poput „Zašto Finska?“ i komentari na račun hladne klime „Smrznućeš se tamo!“. Međutim, čvrsto sam stojala pri odluci da je baš to pravi izbor za moje Erasmus+ iskustvo. Tako smo koleginica Anica Jovanović i ja, bile prve studentkinje iz Crne Gore na njihovom fakultetu.

Sama prijava na konkurs je prošla relativno brzo, a kako smo već prve sedmice januara trebale biti u Finskoj, to je značilo da obaveze na našem fakultetu moramo završiti do kraja decembra. Naizgled brz i lak proces prijave i završavanja papirologije se „zakomplikovao“ kada smo saznale da je potreban odlazak u Ambasadu Finske u Beogradu, kako bi izvadile boravišnu dozvolu. Sigurna sam da nam je umnogome olakšalo što nas je bilo dvije, pa ni dvanaestočasovna vožnja autobusom do Beograda i nazad i odlazak na ispit pravo sa autobuske stanice nisu zvučali strašno. Posljednje dvije sedmice decembra iziskivale su puno obaveza, pa je  brzo prošlo vrijeme do 5. januara kada sam sletjela na aerodrom u Helsinkiju.

Već u prvih par sati boravka na tlu Finske, shvatila sam u kojoj mjeri se pridržavaju pravila i procedura i koliko to zaista jeste uređena država. Nakon temeljnog pregledanja moje dokumentacije, službenik na pasoškoj kontroli mi je poželio sreću i uputio riječi podrške.

Saimaa Univerzitet primjenjenih nauka ima dva kampusa - u Imatri i Lappenranti, i veliki broj fakulteta i odsjeka. Na našem kampusu u Imatri, pored Fakulteta za turizam, drugu polovinu zgrade su zauzimale prostorije Fakulteta likovnih umjetnosti. Posjetivši jednom prilikom i mnogo veći kampus u Lappenranti, Anica i ja smo zaključile da nam je drago što je naš fakultet u manjem kampusu, jer je proces prilagođavanja bio neosjetan, a  nekad smo tamo zaista znali provesti čitav dan od ranog jutra, s obzirom da smo  na fakultetu imali sve što potrebno da završimo obaveze, ali i odmorimo se i družimo.

Grad je prilično mali, a gradski centar je bio udaljen 40-tak minuta hoda od našeg doma. Cijene mnogo veće u poređenju sa cijenama u Crnoj Gori, pa smo se trudili da sastanke s prijateljima u slobodnom vremenu  organizujemo u domu. Smještaj smo djelile sa još dvije studentkinje iz Rusije i Poljske. Pored nas, na razmjeni je bilo studenata iz Italije, Francuske, Irske, Latvije, Belgije, Njemačke, Poljske, Rusije, ali i azijskih zemalja poput Vijetnama, Kine, Bangladeša, Pakistana.. Možda omiljeni dio dana  mi je bio kada smo se okupljali za ručkom u menzi, jer smo  uvijek nalazili teme za razgovor koji bi se znao odužiti i preko vremena predviđenog za pauzu za ručak. Ono čega je bilo u izobilju, a gdje nas boravak nije  ograničavao finansijski, bili su predivni predjeli netaknute prirode, pejsaži sa jezerima prekrivenim snijegom i ledom zbog kojih smo zaboravljali na činjenicu da je temperatura ispod nule. Cjelodnevne šetnje divnim predjelima su bile neizostavne vikendom. Nadalje, kako je Finska  zemlja snijega i leda, hokej na ledu je važan sport, pa je nezaboravan doživljaj  bio uživo gledanje jedne  utakmice hokeja.

Ono što nisam znala prije posjete Finskoj jeste koliko su karaoke  omiljeni način razonode tamo. U jednom lokalu u  blizini doma karaoke su  bile jednom sedmično, a učestvovali su svi bez obzira na godine i glasovne sposobnosti, pa i ja.

Do mog odlaska na Erasmus razmjenu, za Finsku sam čula u kontekstu njenih uspjeha na polju obrazovanja, a u zadnjih par godina sam više puta čitala  članke o tome zašto je njihov sistem obrazovanja  najbolji na svijetu. To je jedan od razloga zbog kojih sam se radovala studiranju na Fakultetu za turizam u Imatri. I zaista, sva očekivanja su mi ispunjena. Što se knjiga tiče, fakultet sve obezbjeđuje, pa student ne mora da potroši „ni centa“ kako bi mogao da prati predavanja i uspješno položi ispit. Izbor predmeta je bio raznovrstan, kako iz one oblasti turizma, tako i  opšte kulture, sve do užih disciplina vezanih za ugostiteljsku djelatnost. Ono što mi se posebno svidjelo  jeste što je u njihovom programu obrazovanja akcenat na primjeni teorije u praksi, kao i na tome da nam se omogući pristup najnovijim i najrelevantnijim informacijama i istraživanjima iz oblasti turizma, što je važno, s obzirom na to da je turizam dinamična industrija. I pored toga što su imali brojne obaveze i angažovanja i van fakulteta, profesori su se trudili da pronađu vremena za nas i izađu nam u susret kada imamo pitanja, nedoumice ili nam je potrebna pomoć. U Finskoj su tolerancija i ravnopravnost mnogo bitni, a ono što je za mene bilo neočekivano jeste da se u obraćanju profesorima ne koriste titule, već samo ime.

Semestar je bio podjeljen u dva „perioda" (nešto kao tromjesečje u osnovnoj i srednjoj školi kod nas), nakon kojeg bi imali nekoliko slobodnih dana a potom ispite. Stoga je  uz dobru organizaciju vremena i obaveza bilo moguće i putovati. Kako se Imatra nalazi otprilike na pola puta između Helsinkija i Sankt Peterburga, imala sam priliku da posjetim oba grada.

Po povratku u Kotor, na brojna pitanja mojih kolega studenata u vezi mog Erasmus+ iskustva, imala sam samo riječi hvale, kao i iskrenu preporuku da se i sami prijave na ovaj ili neki od konkursa razmjene koji se nudi na našem fakultetu, jer je Erasmus zaista jedno nevjerovatno životno iskustvo. Sve „nedostatke“ života u Finskoj poput hladnoće, visokih cijena, manjak opcija za provođenje slobodnog vremena, nadomjestilo je sjajno društvo i želja za tim da se iskoristi pružena prilika za studiranje u visoko razvijenoj zemlji sa prestižnim sistemom obrazovanja.