Nova objava - 30.03.2020 20:00 Usta puna zemlje, Branimir Šćepanović
Problem pripovjedačke situacije
U romanu–noveli Usta puna zemlje pripovjedač je uveden u minus-postupak. Cjelokupna narativna zbilja prelomljena je kroz svijest likova koji funkcionišu kao personalni mediji. Povlačenje pripovjedača u pozadinu, neutralizovanje pripovjedačkih elemenata i prisustvo likova čija se svijest čitaocu otvara obilježja su personalne pripovjedačke situacije (Franc Štancl, Tipične forme romana). Autorovo djelovanje je neprimjetno, ali kroz likove ostvareno. Kroz cijeli tekst rasuti su autorovi signali, koji čitaoca usmjeravaju u određenom pravcu na putu donošenja sopstvenog vrednosnog suda. Naime, tek uključivanjem i razumijevanjem državnih, političkih, kulturnih, socijalnih i religijskih kodova koji su se ukrštali na jugoslovenskom kulturnom prostoru, semiosferi, u vrijeme nastanka Šćepanovićevog teksta može se otkriti njegov semantički kontekst. Religijski kod, koji se nalazio na samoj margini semiosfere, najaktivniji je u semantičkom oblikovanju romana–novele. Kroz lik glavnog junaka i lik kolektiva u procesu hajke realizovani su ključni novozavjetni motivi: stradanje i spasenje, ali je i vješto prikazan i kritički sagledan odnos pojedinca, intelektualca i složnog radničkog kolektva, koji je u socijalističkom sistemu imao neprikosnovenu moć.
Osnovna forma pripovjedanja koja odgovara personalnoj pripovjedačkoj situaciji je scenski prikaz. Na osnovu rečenog zaključujemo da je po Štanclovoj tipologiji riječ o personalnom romanu. Sa opisanim položajem pripovjedača za ovaj tip romana karakterističan je utisak o odsustvu pripovjedanja, što ga tijesno povezuje sa dramskim tekstom. U personalnom romanu se pokazuje, iznosi, prikazuje što zadovoljava zahtjev za objektivnošću, jedno od vodećih načela ovog tipa romana.
Po neposrednom prikazivanju zbivanja personalni roman se u najvećoj mjeri odlikuje dramsko-mimetičkom situacijom. Dramski kod u ovom tekstu obogaćen je i konkretizovan samom temom, odnosno prirodom fenomena hajke koja djeluje na sve elemente semantičkog sistema. Hajka se realizuje ubrzanim ređanjem dinamičkih motiva, pri čemu se stvara atmosfera dramske napregnutosti i neizvjesnosti.
Objektivnost, neposrednost i odsustvo pripovjedača su kategorije koje čitaoca direktno suočavaju sa svijetom umjetničkog teksta, pa je njegova angažovanost kao sinhronog posmatrača neminovna. Personalna pripovjedačka situacija uvlači čitaoca u svoju mrežu, pri čemu se realizuje iluzija neposrednosti, koja obrazuje čitaočevu predstavu o prikazanom svetu. Međutim, u ovom tekstu novelističko sažimanje i kompresija utiču i na redukciju čitaočeve angažovanosti. Smanjena funkcija personalnih medija onemogućava čitaocu potpuno preobraženje u lik. Tome doprinosi i novelistički manir koji se ogleda u odsustvu detalja, tj. detaljnih opisa koji su karakteristični za scensko-mimetički prikaz.