Godine prolaze, problemi isti
Poštovane koleginice i kolege,
U danu kada se prisjećamo dešavanja iz 1936. i s posebnim poštovanjem odnosimo prema borbi studenta Pravnog fakulteta u Beogradu, Cetinjanina Žarka Marinovića i njegovih kolega za autonomiju univerziteta i akademske slobode, svake godine govorimo i o aktuelnim problemima visokoškolaca.
Nažalost, možemo konstatovati da ih ponavljamo, jer u dužem vremenskom periodu, isti nikako da budu riješeni. Pomaci ostvareni u proteklom periodu su malog ili ograničenog dometa, očekivanja uvijek velika imajući u vidu to da se radi o generaciji koja je najveći potencijal društva, a donosioci odluka i dalje nespremni da se suštinski pozabave onim na što ukazujemo osluškujući poruke koje dobijamo sa svih fakulteta, od više od 20 hiljada mladih.
Procenat nezaposlenih visokoškolaca i dalje je na visokom nivou, studiranje se svodi samo na formu i proklamovano ispunjavanje zakonskih standarda. Praktična nastava i dalje se ne sprovodi dosljedno i na način da studente adekvatno pripremi za tržište rada. Visina studentskog kredita je neprimjereno mala i nije se mijenjala 11 godina. A po završetku prvog nivoa studija, slijedi uključivanje u Program stručnog osposobljavanja, koji je odavno zreo za korijenitu reformu, jer u formi u kojoj postoji već deceniju, ne opravdava značajna sredstva uložena u njegovu realizaciju. I dalje nemamo Studentski servis po ugledu na zemlje regiona i Evrope, koji će studentima dati mogućnost da kroz privremene i povremene poslove, zarade za svoje studentske potrebe i pripreme se za stalni radni angažman. Nemamo ni zakonski okvir upodobljen sa novim modelom studija koji se primjenjuje već četiri godine.
O tome da imamo rješenje, makar i na vidiku za neka od suštinskih pitanja kao što su sprječavanje hiperprodukcije diploma, sprovođenje rangiranja univerziteta ili suštinska provjera diploma koje dolaze iz zemalja regiona, suvišno je i govoriti.
U turbulentnim vremenima za crnogorsko društvo, dominantno fokusirano na dnevno političke i druge podjele koje se plasiraju upravo sa ciljem skretanja pažnje sa ključnih problema, studenti i mladi, neopravdano su skrajnuti na margine. Daleko od fokusa donosilaca odluka, populacija su koje se nadležni sjete samo u rijetkim situacijama. Zato i ne čudi što je većina mladih svoju profesionalnu i životnu sreću potražila u inostranstvu i što se nažalost, takav trend nastavlja. Jasno je dakle, da je krajnje vrijeme za suštinske promjene i adekvatan odnos svih društvenih aktera prema studentima. Nastavak ovakvog odnosa donosilaca odluka prema studentima i mladima, biće dovoljan povod za preduzimanje odlučnijih akcija, kao narednih mjera za rješavanje brojnih pitanja.
Izražavajući poštovanje generaciji studenata koja je davne 1936. trasirala put u borbi za studentska prava i slobode, gledamo u budućnost, uvjereni da će i vrijeme naše generacije donijeti ispunjenje nekih novih ciljeva i ideala kojima visokoškolci uvijek treba da teže.
S poštovanjem,
Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore
Saša Roćen