1. Vladaju pojmovnim aparatom akcentologije kao nauke i pripremljeni su za efikasno, racionalno i funkcionalno povezivanje znanja iz akcentologije i dijalektologije. 2. Imaju temeljna znanja o akcentima književnog jezika i narodnih govora, njihovoj rasprostranjenosti i osnovnim tipološkim osobenostima pojedinih akcenatskih sistema. Razumiju dijahronu i sinhronu sliku naših akcenata. 3. Na savremenen način izvode nastavu iz akcentologije i dijalektologije i da funkcionalno povezuju dostignuća ovih disciplina sa drugim nastavnim područjima. 4. Primjenjuju savremeni metodološki pristup za istraživanje akcenatskih sistema. Osposobljeni su za samostalno istraživanje i zapisivanje onoga što čuju i podstaknuti su za naučno istraživanje stanja na određenom području (načini prikupljanja građe, snimanje i bilježenje, selekcija i obrada prikupljene građe). 5. Steknu kompetencije potrebne za obavljanje poslova na polju kultivisanja javnoga govora. 6. Uspješno primjenjuju osnovna akcenatska pravila na nivou riječi, rečenice, teksta. Da imaju pravilan pogled na relacije dijalekta prema standardnom jeziku.