Još jedan dokaz o negativnom uticaju gojaznosti na psihofizičko sazrijevanje djece predškolskog uzrasta
Gojaznost je sve prisutnija među djecom, a trenutno predstavlja jedan od glavnih problema javnog zdravlja. Ona je kod djece povezana sa raznim zdravstvenim problemima kao što su dijabetes, astma, hipertenzija, ateroskleroza, tjelesni deformiteti i psihosocijalni problemi. Imajući u vidu rezultate prethodnih studija, kao i činjenicu da su motoričke i kognitivne sposobnosti veoma značajne u sveukupnim procesima rasta i sazrijevanja djece, grupa autora iz regiona na čelu sa dr Borisom Banjevićem sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje iz Nikšića, sprovela je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u prestižnom časopisu “International Journal of Environmental Research and Public Health” (ISSN 1660-4601; JCR – Q1: Impact Factor: 4.614).
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike između djece zdrave tjelesne težine i gojazne djece predškolskog uzrasta od pet do šest godina u finoj i gruboj motorici i kognitivnim sposobnostima. U ovom transverzalnom istraživanju učestvovao je 91 ispitanik, djece predškolske dobi (41 dječak i 50 djevojčica). Indeks tjelesne mase (BMI) izračunat je na osnovu mjera tjelesne visine i tjelesne mase, a granične tačke prema SZO korištene su za procjenu statusa uhranjenosti djece. Fine motoričke sposobnosti određivane su pomoću dva subtesta Bruininks–Oseretsky (BOT-2), a grube motoričke sposobnosti određuju se Testom grubog motoričkog razvoja (TGMD-2), dok su kognitivne sposobnosti testirane Testom zrelosti za školu (TZŠ+). Na osnovu t-testa nezavisnih uzoraka, utvrđena je razlika u dvije od tri varijable grube motorike: manipulativne vještine i ukupna gruba motorika između djece zdrave težine i prekomjerne težine, dok u finoj motorici i kognitivnim sposobnostima nije bilo razlike između ove dvije grupe. S obzirom da su pronađene značajne razlike između normalno i prekomerno uhranjene djece u grubim motoričkim sposobnostima, a imajući u vidu mali uzorak ispitanika jedne urasne dobi predškolaca, potrebne su dalje longitudinalne studije kako bi se mogli razumjeti mehanizmi ovog problema, uključujući moguću ulogu psiholoških faktora.
Na osnovu ovog istraživanja, treba istaći važnost bavljenja fizičkom aktivnošću, posebno u ranom uzrastu. Stoga bi se predškolske ustanove trebalo pridržavati smjernica Globalne strategije Svjetske zdravstvene organizacije o ishrani, fizičkoj aktivnosti i zdravlju. Praktične implikacije za predškolsku djecu odnose se na osmišljavanje programa fizičkog vježbanja koje će uticati na finu i grubu motoriku uz istovremeno rješavanje određenih kognitivnih zadataka.
Cijeli članak dostupan je na sljedećoj adresi: https://www.mdpi.com/1660-4601/19/18/11325