Odbrana doktorske disertacije dr med Milene Petrović Zdravković
Danas je u amfiteatru Medicinskog fakulteta dr med Milena Petrović Zdravković javno branila doktorsku disertaciju pod nazivom »Ispitivanje uticaja polimorfizama u genima COMT, DRD2 i APOE na terapijski odgovor na antipsihotike kod pacijenata oboljelih od psihotičnih poremećaja iz spektra shizofrenije«
pred Komisijom u sastavu:
dr Nataša Duborija Kovaćević, redovna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore;
dr Lidija Injac Stevović – vanredna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore;
dr Snežana Pantović, vanredna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore;
dr Olivera Miljanović, redovna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore;
dr Olivera Vuković, vanredna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Informacije o doktorandu i kratki prikaz rada
Dr Milena Petrović Zdravković, rođena je 1991. godine na Cetinju, u Crnoj Gori. Osnovnu i srednju školu završila je na Cetinju, sa odličnim uspjehom i kao nosilac diplome Luča I.
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu upisala je 2010. godine, a diplomirala je 2016. godine i stekla zvanje doktora medicine.
Nakon kratkotrajnog zaposlenja u Zavodu za Hitnu medicinsku pomoć, upisuje specijalističke studije za oblast psihijatrije, za potrebe Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore. Iste, 2018. godine, upisuje i postdiplomske studije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Dobitnica je stipendije za doktorska istraživanja Ministarstva nauke Crne Gore i od 2019. godine do kraja 2021. godine sprovela je doktorsko istraživanje.
Kao kliničar učestvovala je u projektu IMPULS H2020, kao i u COST akciji CA17130.
U toku sprovođenja doktorskog istraživanja usavršavala se u oblasti psihijatrijske genetike u Institutu za psihijatriju i neuronauke u Parizu (INSERM), kao i na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Autor je i koautor više naučnih radova objavljenih u časopisima koji se nalaze u međunarodnim i domaćim bazama podataka.
Ispitivanje uticaja polimorfizama u genima COMT, DRD2 i APOE na terapijski odgovor na antipsihotike kod pacijenata oboljelih od psihotičnih poremećaja iz spektra shizofrenije
Uvod: Shizofrenija predstavlja ozbiljno psihijatrijsko oboljenje, koje dovodi do onesposbljenosti oboljele osobe. Liječenje shizofrenije predstavlja izazov s obzirom na to da 20 do 45% pacijenata pokazuje znake terapijske rezistencije i samo djelimičnu redukciju simptoma prilikom uzimanja antipsihotika, dok kod 5 do 10% ne dolazi do poboljšanja stanja uopšte. Ciljevi disertacije obuhvatali su ispitivanje povezanosti polimorfizama u genima COMT, DRD2 i APOE sa nastankom shizofrenije, njenim kliničkim manifestacijama, nastankom terapijske rezistencije i metaboličkog sindroma prilikom uzimanja antipsihotika.
Materijal i metode: Uzorak je činilo 185 ispitanika, od toga 74 muškarca (60.66% uzorka) i 48 žena (39.34%). Ispitivana grupa (pacijenti) obuhvatala je 122 ispitanika (65.95%), a kontrolna grupa (zdrava populacija) 63 (34.05%).
Ispitivana grupa je podijeljena prema prisustvu terapijske rezistencije koristeći Suzukijeve kriterijume. Fenotipske karakteristike pacijenata procjenjivane su korišćenjem standardizovanih skala: M.I.N.I., BPRS, CAINS, CGI, GAF. Klinički status i sociodemografski podaci dobijeni su korišćenjem Upitnika za kliničku procjenu, dok je za procjenu prisustva traumatičnih događaja u djetinjstvu korišćen upitnik CTQ. Molekularnim metodama određivani su polimorfizmi rs4680, rs4818 za COMT gen, rs1799732, rs1800497 za DRD2 gen i rs7412 za APOE gen. Praćeni su nivoi lipida (holesterol, trigliceridi, HDL-holesterol, LDL-holesterol i non-HDL-holesterol) i hormona (insulin, kortizol i prolaktin) radi procjene prisustva metaboličkog sindroma i neželjenih efekata kao posledica primjene antipsihotika. Osim analize uticaja polimorfizama, analiziran je i uticaj haplotipova na nastanak oboljenja iz psihotičnog spektra shizofrenije, terapijske rezistencije i karakteristika kliničke slike.
Rezultati: Analizom haplotipova za DRD2 gen dobijena je statistički značajna razlika između ispitivane i kontrolne grupe. Statistička značajnost dobijena je analizom povezanosti polimorfizama rs4680 i rs4818 u COMT genu i rs7412 u APOE genu i negativne simptomatologije pacijenata. Postoji statistički značajna povezanost između polimorfizama rs4680 u COMT genu, rs1799732 u DRD2 genu i rs7412 u APOE genu i nivoa lipida (holesterol, trigliceridi, HDL-holesterol, LDL-holesterol i non-HDL-holesterol), kao i polimorfizama rs1799732 u DRD2 genu i rs7412 u APOE genu i nivoa insulina.
Zaključak: Rezultati istraživanja upućuju da genetska ispitivanja mogu pomoći u predikciji razvoja psihotičnih oboljenja iz spektra shizofrenije, nastanka negativne simptomatologije i metaboličkog sindroma kod oboljelih. Ovi rezultati su važni jer imaju potencijal za praktičnu primjenu u sprovođenju strategija prevencije kod osoba sa visokim rizikom za nastanak shizofrenije, kao i primjenu ranih intervencija i personalizovane terapije kod onih kod kojih je bolest već razvijena.