Uspješna kombinacija metoda i prilagođavanje su ključ uspjeha
Izvor: makanje.me
Fakultet za turizam i hotelijerstvo dao je sve od sebe da se što bolje prilagodi novonastalim promjenama na području nastave i rada tokom pandemije. Naš sagovornik, dr Ilija Moric objasnio nam je koje su sve to korake preduzeli i kako on vidi budućnost obrazovanja.
U toku sa savremenim metodama nastave
„Iza nas je vrlo težak period prilagođavanja, pogotovo u segmentu izvođenja nastave. Iako se duže vrijeme govorilo o potrebi i namjeri uvođenja savremenih online tj. blended learning metoda na UCG, zaista nismo očekivali da ćemo taj proces proći po ubrzanoj proceduri. Uprkos situaciji, lično se mogu pohvaliti sa znatno širom sviješću o mogućnostima online nastave kao savremenog pristupa u obrazovanju, posebno u oblastima turizma i hotelijerstva. Ostajem pri stavu da nastavu u učionicama ne mogu zamijeniti platforme, ali to ne znači da se navedeni pristupi ne mogu uspješno kombinovati. Očekujem da će u budućnosti ova pitanja biti još važnija, ali i vrlo teška za one koji ne žele da odstupe od isključivo tradicionalnih predavanja u učionici. Situacija je još složenija u segmentu vježbi i praktične obuka, koje po definiciji imaju smisla jedino ako prate najnovije informacije i praksu sa lokalnog i globalnog turističkog tržišta. Takođe, online metode nas posredno i neposredno podstiču da više pratimo savremena kretanja i time svoje znanje učinimo validnim i upotrebljivim za turistički biznis, stuku i nauku. „
Mogućnost kontinuirane komunikacije
„Za pronalaženje uspješnog modela online nastave neophodan je protok vremena, u kome se intenzivno istražuju mogućnosti i funkcionalnost istih u datim okolnostima rada sa našim studentima. Ovdje nije samo riječ o novom mediju (npr. moodle ili zoom), već se radi o novom konceptu koji zahtjeva da se izmijene i prilagode materijali, primjeri, način prezentovanja, zadaci, domaći i svi drugi aspekti održavanja nastave. Ranije smo imali tipična dva časa vježbi u učionici, a sada se na ta dva online časa dodaje još „nekoliko časova“ pratećih aktivnosti. Npr. ukoliko se aktivira platforma kao što je Kialo, namjenjena za debatu, potrebno je kontinuirano praćenje toka razgovora, jer stalna aktivnosti studenta i od nas traži „stand by“ pristup. To je korisno za sve, jer se više ne čeka sljedeći npr. utorak kada su vježbe, da se o nečemu govori, već komunikacija i studiranje teče bez obzira na dan u sedmici. Sve je to, uz ionako velike obaveze saradnika u nastavi iscrpljujuće, ali vrlo važno za lično usavršavanje i profesionalizam koji su ključni za dostizanje željenog modela izvrsnosti u edukaciji.“
Kako doći do kompletne i precizne ocjene?
„Pitanje kredibilnosti ocjena i ocjenjivanja se može i mora uvijek postavljati, bez obzira na COVID situaciju. Ovdje prije svega mislim da ocjena ne smije da bude ni viša ni niža, jer u oba slučaja dolazi do narušavanja principa kao što su jednakost, pravednost, objektivnost ocjenjivanja itd. Npr. tradicionalni kolokvijumi se smatraju „najmanje lošom“ metodom ocjenjivanja, najviše zbog pretjeranog testiranja memorije sa jedne strane, i ograničene provjere sposobnosti suštinskog rezonovanja materije sa druge. Ostale tehnike (npr. usmeni ispit, pristupni rad i dr.) takođe imaju svoje mane i prednosti, posebno u kontekstu turizma i hotelijerstva. U novonastalim COVID i online okolnostima, smatram da je potrebno pronaći takav model ocjenjivanja koji zadovoljava propise, ali sa druge strane omogućava potpuno i pravedno ocjenjivanje kompetencija studenata. Važno je napomenuti da se završni ispit, koji uobičajeno nosi 50 bodova, održava na Fakultetu, što je važan momenat u procesu ocjenjivanja. U dijelu predispitnih provjera znanja, vodim se principom da je potrebno diverzifikovati iste na način da se raspodjele raspoloživi bodovi na više različitih aktivnosti i to: seminarski radovi, domaći radovi, aktivnosti na času i testovi. Time se smanjuje rizik „pogrešne ocjene“, te obezbjedjuje mnogo precizniji i potpuniji pregled aktivnosti i sposobnosti pojedinačnih studenata.“
Pojedini studenti aktivniji tokom online nastave
„Teško je izmjeriti ovogodišnji trud studenata u odnosu na raniji period, jer su generacije međusobno različite, dok ista generacija različito „reaguje“ na pojedine predmete i ispite. Navedeno „mjerenje“ bi bilo moguće ako bi se ovaj svojevrsni „neželjeni ekperiment“ nastavio još godinu ili dvije. Ipak, vjerujem da to niko od nas ne želi i štaviše, jedinstveni smo u želji da se ovo što prije završi. Ipak, pažnju mi je privukla činjenica da su sada pojedini studenti više aktivni nego prije, posebno u aktivnostima koje su dobrovoljne tj. nisu obavezne kao testovi ili domaći. Pretpostavljam da se radi o mnogo prikladnijem pristupu za takve studente, jer im je ovaj način nastave i komuniciranja lakši i bolje artikuliše njihova interesovanja i znanja, a posebno potrebu za učenjem, pogotovo novih ili savremenih turističkih tema. U tome prepoznajem jedan od argumenata za obaveznu primjenu raznovrsnih metoda nastave. Uostalom, obezbjeđenje savremenog iskustva studiranja je naša obaveza i dužni smo obezbjediti sve uslove koji studentima omogućavaju efikasnije i efektivnije sticanje znanja i vještina.“
Online školovanje, novi model obrazovanja?
„Online školovanje postoji kao model već duže vrijeme u Evropi i svijetu, tako da tu za mene nema dileme. Mnogo važnije je pitanje kako ili bolje reći koliko (u kojoj mjeri) kombinovati tradicionalne sa online metodama nastave u našim uslovima. Dobro je što je pandemija ubrzala proces razvoja online nastave kod nas, i što u datim okolnostima nemamo alternativu, pa „moramo“ raditi online. Bojim se da u svim drugim okolnostima bi ovaj proces usvajanja online tehnika tekao sporo ili bi bio zaustavljen u ranim fazama. Takodje, važno je istaći da sam se lično upoznao sa vrlo korisnim online pristupima kao što su game-based learning ili inquiry-based learning, koji su mnogo sofisticiraniji i pružaju mogućnosti prenosa znanja i vještina efikasnije nego kroz tradicionalne metode. Npr. u oblasti preduzetništva u turizmu, savremeni online alati omogućavaju skoro sve komponente učenja/studiranja i to : učenje o preduzetništvu, učenje za preduzetništvo i učenje kroz preduzetništvo. Kroz tradicionalno učenje u učionici se može uglavnom zadovoljiti prvi nivo (tzv. Učenje o nečemu). Slično je sa mnogim oblastima i predmetima iz turizma i hotelijerstva koji imaju izraženu dinamičnost i neminovnu tržišnu upotrebljivost. Stoga, kombinacija online i tradicionalnih modela nastave je logična i neophodna u smislu savremenosti obrazovanja, dok je najveća greška posmatrati iste kroz „ili-ili“ pristup.“