Studenti Fakulteta političkih nauka pišu: Američki san iz studentske perspektive

Izbor iz II broja Studentskog koraka, dodatka dnevnog lista Dan.

Lazar Maksimović Work & Travel iskustvo

Američki san iz studentske perspektive

“Work and Travel” je međunarodni program kulturne razmjene, namijenjen studentima koji žele da kratkotrajno žive i rade u Sjedinjenim Američkim Državama. Jedan je od najpopularnijih programa među studentima, te broj zainteresovanih za prijavu stalno raste.

Student Fakulteta političkih nauka Lazar Maksimović je uz pomoć ovog programa svoje ljeto proveo u Mertl Biču, gradu u Južnoj Karolini.

Šta je bio glavni motiv Vašeg odlaska na Work and Travel program?

Glavni motiv je bio izlazak iz komfort zone. Probati nešto novo izvan granica Crne Gore. Takođe, tu je presudan i faktor osamostaljenja gdje je program idealan način da na određeni period budete nezavisni od roditelja.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom izbora agencije za odlazak?

Izbor agencije predstavlja jednu od ključnih faza prilikom opredjeljenja za “Work and Travel”. Poželjno je veoma dobro raspitati se, najprije čuti iskustva drugih studenata. Epitet najpoznatije agencije u datom trenutku ne mora značiti da je i najbolja. Svakako - dobra informisanost je ključ. Međutim, izbor agencija vam ne garantuje da ćete dobro proći. U igri su i drugi faktori kao što je znanje jezika, destinacija koju ste izabrali, kao i posao.

Koje su najčešće greške prilikom odlaska na Work and Travel?

Najvećom greškom smatram to što odmah nisam napustio to mjesto i odletio na neko drugo. Šalu na stranu, to i nije tako jednostavno jer su i igri sponzori koji brinu o vama, a sa druge strane i poslodavac kod koga ste "zakazali" da radite preko ljeta. Takođe, novac. Čuvajte svoj novac. Postoji mnogo stanodavaca koji žele da vas prevare tako što vam traže unaprijed kiriju i depozit koji iznose i po 300 eura. Imajući u vidu da ste već dali oko 2000 eura za program, vodite računa o troškovima.

Vaša iskustva vezana za dodatni posao, da li je neophodan?

U Americi sam radio dva posla, jer sam shvatio da sa jednim neću uspjeti da pokrijem rentu (koja iznosi 100 dolara nedeljno), hranu, izlaske, a i na kraju zaradu koju ću donijeti u Crnu Goru. Neko ima sreće da i sa prvim poslom ostvari sve što je zamislio, ali to zvuči gotovo nemoguće. Zato sam pronašao drugi posao koji sam radio u prijepodnevnim časovima. Bio sam baser tj. sklanjao sam za gostima tanjire i čaše, čistio stolove, suđe nosio na pranje, često i prao. Jednom riječju - naporno. Izuzetno naporno,  jer sam sa prvog posla odmah trčao na drugi što je dovelo do toga da radim 16 sati na dan.

Koje poslove biste preporučili budućim polaznicima programa?

Što se tiče poslova postoji široki spektar. Svi poslovi koji se mogu okarakterisati kao sezonski, odnosno poslovi u ugostiteljstvu i turizmu su vrlo traženi. Posao servera iz mog iskustva donosi najveći prihod. Međutim, sve zavisi i od restorana u kojem ste zaposleni. Kako je kategorisan, koju hranu uslužuje, na kakvoj lokaciji se nalazi. Takođe, tu su i gosti, tj. njihova platežna moć.

Šta Vam je najviše nedostajalo u inostranstvu?

Da budem iskren nisam osjećao toliki žal za porodicom. Čuli smo se svakodnevno preko video poziva tako da je ta fizička barijera na neki način bila uklonjena, mada sam prvi put osjetio nostalgiju za svojim narodom i hranom, prijateljima. Još više sam zavolio Crnu Goru baš zbog toga što sam shvatio da nas "kašnjenje" za svijetom u neki ruku čini jedinstvenim i zdravim okruženjem za život. Naravno, Crna Gora i te kako mora da radi po pitanju životnog standarda.

Kakva su iskustva sada, nakon što ste se vratili?

Iskustva su pomiješana, raznolika, kako dobra, tako i loša. Još uvijek nisam svjestan mjesta na kojem sam proveo tri mjeseca i koliki je uticaj to izvršilo na mene. Kao da sam živio epizodu tragikomičnih sitkoma. Određeni dani su mi prolazili u veselju i smijehu, dok sa druge strane neke su bilježile žustre rasprave s kolegama s posla. Sudar mentaliteta - tako bih najbolje opisao.

Kada se osvrnete na sve, žalite li zbog nečega? Da li se biste se opet odlučili za Work and Travel program?

Planiram da se ponovo prijavim za odlazak, prvenstveno zbog sebe jer težim ka osamostaljenju. Sada znam kako da se ponašam u određenim situacijama, znam koja su moja prava kao radnika. Najviše žalim što se nisam više provodio i putovao, jer to predstavlja i poentu “Work and Travel” programa. Da zarađeni novac potrošite na putovanja po Americi. To što je u našem narodu ovaj program koncipiran kao način ogromne zarade, što u biti i nije istina, to je druga strana priče. Zato se i dešava da veliki broj mladih ljudi dođe razočaran. Sada bih pristupio opuštenije, jer znam procedure, a jezik sam usavršio.

                                                                                                                Dušica Kalezić