Predstavljamo uspješne alumniste Elektrotehničkog fakulteta: Nikola Radunović

U grupi uspješnih alumnista Elektrotehničkog fakulteta predstavljamo Nikolu Radunovića. Nikola Radunović je nakon završenog Elektrotehničkog fakulteta, magistrirao najprije na Elektrotehničkom fakultetu, a nakon toga i na Ekonomskom fakultetu. Doktorsku disertaciju iz oblasti komunikacija odbranio je na Univerzitetu u Beču. Svoju svestranost i višestruki talenat iskazuje i kao pjevač poznate crnogorske grupe Perper. Nikola Radunović komponuje, piše tekstove i aranžmane. 

ETF: Završili ste Elektrotehnički fakultet u Podgorici nakon kojeg ste izgradili zavidnu profesionalnu karijeru. Šta nam možete reći o tome koliko je Fakultet uticao na Vaš razvoj, kao i o načinu studiranja nekada i sada, o razlici u mogućnostima koje su pred studentima?

Nikola Radunović: Kad se danas osvrnem na period prije i tokom studiranja, kao jednu od prvih asocijacija vezanu za studije na ETF-u vidim zapravo „unaprijeđenu“ verziju sebe, siguran da je baš taj fakultet, vjerovatno zbog načina na koji je tada funkcionisao, u najvećoj mjeri doprinio da izgradim puno odgovorniji odnos prema svemu čim se bavim, da budem oprezniji, precizniji, obraćam pažnju na detalje, jednom riječju, da sagledavam stvari iz puno aspekata i sa punom odgovornošću. Bilo je u startu momenata kada sam, samouvjeren i ubijeđen u svoje znanje, olako radeći zadatke na ispitima pravio sitne greške koje su me koštale ponovnog izlaska na ispit, ali kad sam shvatio da nema mjesta bilo kakvoj površnosti i propustima, nekako je to postao prirodan dio mene i pristup svemu je od tada potpuno drugačiji. Radilo se studiozno i temeljno, i vjerujem da je veliki broj mojih kolega upravo zbog toga dobio neki „upgrade“ sebe, jer je to bio jedini način da se razumiju i nauče stvari koje su nam tada bile u fokusu. U tom smislu smatram da je, pored znanja i lijepih iskustava sa kolegama i profesorima, najveći uticaj na mene imalo to sazrijevanje u smislu dobijanja instinkta za preciznost. Iako nijesam do kraja siguran na koji način danas fakultet funkcioniše, iz iskustava pojedinih skorašnjih studenata sa ETF-a, ali i sa drugih fakulteta, čini mi se da je sistem ocjenjivanja znanja sasvim drugačiji i da nije zahtjevan kao nekada (u vrijeme mog studiranja prosjek trajanja studija na ETF-u je bio oko devet i po godina, iako su ETF studirali samo najbolji đaci srednjih škola), ali se nadam da je makar sistem učenja, odnosno, ono što se nudi studentima na istom ili većem nivou nego ranije. S tim u vezi je i odgovor na posljednji dio pitanja, jer danas je studentima dostupno mnogo više stvari i mogućnosti u odnosu na vrijeme sankcija međunarodne zajednice kada sam ja bio student – nijesmo mogli da putujemo, da idemo na razmjene, da imamo pristup najsavremenijim bazama naučnih radova, da radimo na zajedničkim projektima sa kolegama iz inostranstva itd, a sve to je danas jedna normalna i podrazumijevajuća stvar. U tom smislu vjerujem da je onim najtalentovanijima otvoren put da, ukoliko to stvarno žele, mogu mnogo da nauče i da urade puno na polju sopstvenog usavršavanja. 

ETF: Broj preduzeća koji zapošljavaju svršene studente Elektrotehničkog fakulteta je sve veći. Da li ste u vrijeme studija bili svjesni značaja inženjerskog zanimanja i mogućnosti zaposlenja nakon studija?

Nikola Radunović: Ja sam zapravo, budući da do kraja srednje škole nijesam bio odlučio što bih tačno studirao i čime bih se bavio (a već sam se tada aktivno i uspješno bavio muzikom i igrao rukomet), odlučio za ETF kao za nešto što mi je u tom trenutku pružalo najveću sigurnost da ću nakon svršenog fakulteta imati posao. Bio je rat i raspadala se bivša SFRJ, mi smo bili izolovani od svijeta, a ETF je tada bio, čini mi se, jedina naša institucija čiju su diplomu priznavali u Americi i Evropi. Dakle, neđe je i u tom priličnom beznađu ETF bio prepoznat kao „slamka spasa“ i bio je na dobrom glasu. To me je i opredijelilo u najvećoj mjeri za elektrotehniku, jer sam dobio uvjeravanja da je to u tom momentu zaista najperspektivnije zanimanje. Mislim da je i danas slična situacija, a tome naročito doprinosi činjenica da je jedan broj naših kolega i profesora međunarodno prepoznatljiv po vrhunskom naučnom radu i u samom su svjetskom vrhu, čime se baš ne može pohvaliti veliki broj fakulteta sa ovih prostora. Stoga i ne čudi da preduzeća traže elektroinženjere i da ih rado zapošljavaju. I sâm sam radio u nekoliko različitih preduzeća i čini mi se da elektroinženjeri zaista imaju privilegiju da mogu da biraju čime će da se bave i u kojoj kompaniji. Naravno, ovo se odnosi i na inostrane kompanije, a koliko je naš elektrotehnički fakultet i dalje na dobrom glasu, i sâm sam bio u prilici da nedavno vidim u Austriji kada su mi faktički za par dana nostrifikovali diplomu inženjera, izjednačili je sa tamošnjom titulom magistra, i to potpuno besplatno.

ETF: Kakav je Vaš doživljaj Elektrotehničkog fakulteta danas?

Nikola Radunović:  Tokom ove godine sam nakon puno vremena bio u zgradi tehničkih fakulteta i prisustvovao otvaranju renoviranog amfiteatra u kojemu sam proveo mnogo vremena tokom studija. Činjenica da naše kolege, iz zahvalnosti za stečeno znanje odlučuju da dio dobiti svojih sada uspješnih kompanija poklone ETF-u u vidu donacija za inventar, opremu i uopšte bolje uslove rada, govori da je to fakultet koji ima svijetlu budućnost. Takođe, saznanje da je među profesorima veliki broj mladih i kompetentnih doktora nauka koji razumiju potrebe mladih, a uz to su u toku sa trendovima u visokom obrazovanju u svijetu, ukazuje mi da fakultet ide u dobrom smjeru i da se razvija u najboljem interesu studenata i društva u cjelini. Znam da se radi na različitim projektima koji imaju praktičnu primjenu i to je nešto u što bi trebalo uključivati sve više zainteresovanih studenata kako bi društvo opipljivo osjetilo boljitak i shvatilo značaj jednog ovakvog fakulteta. Iako se u medijima povremeno pojave informacije koje mogu da zainteresuju ljude za zbivanja na i u vezi sa ETF-om, vjerujem da bi dobra komunikaciona strategija mogla da izdigne ETF zaista do nivoa pravog lidera u visokom obrazovanju u Crnoj Gori, kada bi bez dileme cjelokupna javnost znala da se radi o najkvalitetnijoj visokoškolskoj ustanovi u zemlji. Pri takvom stanju stvari, uvjeren sam da ne bi izostala ni značajna finansijska podrška za razvoj programâ i projekata koji bi ETF učinili važnom evropskom institucijom, jer u krajnjoj liniji, danas se sve, pa i nauka, vrti oko novca bez kojega je skoro nemoguće ostvariti rezultate koji bi mogli da se mjere sa onima koi se postižu na najprestižnijim svjetskim fakultetima iz ove oblasti.

ETF: Šta biste poručili trenutnim i budućim studentima Elektrotehničkog fakulteta?

Nikola Radunović: U vrijeme kad sam ja studirao, na ETF se, baš zbog toga jer je bio jedan od najpersektivnijih fakulteta, upisivao veliki broj studenata. Ipak, svake godine bi se sa prve ili druge godine studija ispisao veliki broj onih koji nažalost nijesu mogli da polože neke ispite i na vrijeme su shvatili da je pametnije da upišu neki drugi, „lakši“ fakultet. Mnogi od njih su danas uspješni pravnici, ekonomisti... U tom smislu, poručio bih studentima da prate svoj stvarni osjećaj, i da bez obzira na eventualne nedaće tokom studija, ne odustaju lako od ETF-a ukoliko stvarno osjećaju da je to nešto što ih zanima. Ako pak tokom učenja osjete da im malo toga ili skoro ništa nije jasno, neka ne gube vrijeme i neka im jedina veza sa ETF-om budu drugari koji će biti budući elektroinženjeri! Drugim riječima, neka svako nađe ono što zaista želi i u čemu se osjeća lijepo i ispunjeno – u svakom slučaju, srećno studiranje!