Oдржано гостујуће предавање на тему „Творачко начело: онтологија умјетничког дјела и стварања".
U svečanoj sali Filozofskog fakulteta u Nikšiću održano je gostujuće predavanje na temu „Tvoračko načelo: ontologija umjetničkog djela i stvaranja", u utorak, 29.10.2024. godine. Predavanje su održali prof. dr Una Popović, sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, i dr umjetnosti Srđan Šarović sa Akademije umjetnosti iz Novog Sada, dok je moderator predavanja bio dr Darko Blagojević sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Ovo predavanje realizovano je u okviru CEEPUS mreže Filozofija i interdisciplinarnost, čiji je akcenat upravo na mogućnosti povezivanja i samopreispitivanja filozofije u odnosu na druge sfere duha.
Predavanje je otvorila prof. Popović, koja je sa teoretskog aspekta govorila o mjestu, smislu i ulozi umjetnosti u savremenom društvu, kao i o izazovima s kojima se suočava. U drugom dijelu predavanja govorio je prof. Šarović, čiji je osvrt bio baziran na primijenjenoj umjetnosti.
Kroz uvodni dio obrađeno je nekoliko ključnih pitanja koja se odnose na razumijevanje umjetničkog djela, uključujući relativizaciju vrijednosti umjetnosti i njenog značenja. Objašnjen je koncept tvoračkog načela, kao i razni filozofski aspekti umjetničkog procesa. Predavanje je počelo postavljanjem ključnih pitanja o tome zašto je danas važno razmišljati o umjetnosti i njenoj ulozi u savremenom društvu. Napravljen je osvrt na dva glavna pristupa u tradiciji promišljanja umjetničkog djela: poiesis i tehne. U oba pristupa, umjetnik ili ne zna/ne može da zna ništa supstancijalno o djelu, ili se njegovo znanje svodi na manuelnu vještinu. Obrađene su teme komercijalizacije umjetnosti, relativizacije umjetničkog smisla i vrijednosti, kao i važnost autentičnog umjetničkog djela u vremenu kada se sve može proglasiti umjetnošću.
Jedan od osnovnih problema koji je istaknut jeste ontološka relativizacija umjetničkog djela. U ovom kontekstu, ne postoji jasna definicija umjetničkog djela – svako djelo može biti proglašeno za umjetnost, što dovodi do gubitka moći umjetnosti da autentično kritikuje ili mijenja društvo. Postavlja se pitanje ko je danas u poziciji da procijeni šta jeste umjetnost, s obzirom na to da su kulturne institucije i dominantne ideologije često te koje određuju kriterijume umjetnosti, čime se njena funkcija sve više instrumentalizuje.
Naglašeno je da je umjetnik danas primoran da se prilagodi zahtjevima društva kako bi bio prepoznat. On postaje recipijent sopstvenog djela, jer čak i umjetnički manifest često postaje samo još jedna interpretacija među mnogima, bez ikakvog univerzalnog autoriteta. Filozof se, s druge strane, kroz institucionalizovane okvire bavi umjetnošću izvan same produkcije, čime se udaljava od umjetnika.
Načelo samostojnosti umjetničkog djela postavljeno je kao jedan od najvažnijih aspekata ontologije umjetnosti. Umjetničko djelo mora biti nezavisno od posmatrača ili spoljašnjih interpretacija. Kroz razmatranje ovog principa, zaključeno je da je umjetnik samo saučesnik u stvaranju umjetničkog djela, a ne njegov apsolutni tvorac. Djelo se samo organizuje u materijalu i posjeduje vlastiti smisao, koji ne zavisi od tumačenja posmatrača. Naglašena je potreba za isključenjem postojećih postavki i pojmova kao i potreba za jednim formalnim izlaganjem unutrašnje strukture smisla djela. Djelo se sada mora posmatrati nužno takvo kakvo jeste, a njegova samostojnost tako nužno počiva na unutrašnjem tvoračkom načelu.
Tvoračko načelo je predstavljeno kao temelj svakog autentičnog umjetničkog djela. U procesu stvaranja umjetničkog djela, načelo diktira svaki korak – od osmišljavanja, preko stvaranja „metafizičkog djela", do izrade u materijalu. Ovdje je umjetnik pozvan da kroz „rukodeljstvo" sprovede načelo u djelo, upravljajući sredstvima i tehnikom na način koji odgovara unutrašnjem smislu i istini djela.
U zaključnom dijelu predavanja, govoreno je o nesaznatljivosti umjetničkog djela. Porijeklo i smisao djela ostaju izvan dosega racionalnog shvatanja, ali to ne znači da se o djelu ne može promišljati ili govoriti. Ono što umjetnik i filozof mogu obuhvatiti jeste proces osmišljavanja načela i rukodeljstva kroz koje se djelo materijalizuje.
Na kraju, umjetničko djelo je predstavljeno kao ontološki model svijeta, koji se ne odnosi samo na puko sačinjenje objekta, već i na uređenje smislenih odnosa unutar zajednice. U tom smislu, umjetnik ima ulogu koja je slična ulozi filozofa – stvaranje djela je pokušaj da se prenese dublje razumijevanje stvarnosti, a ne samo da se isporuči određena estetska ili angažovana poruka.
Dan kasnije, 30. oktobra, sa početkom u 12 časova realizovana je istoimena interaktivna radionica, koja teorijske koncepte iznijete na predavanju održanom prethodnog dana demonstrira i pokazuje ih djelatnim. Radionica je otvorena tezom dr Šarovića da je teološki apofatizam moguće prenijeti na polje vizuelnih umjetnosti, i uz pomoć njega govoriti o prirodi svjetlosti.
Učesnici radionice upoznali su se sa konceptom tvoračkog načela, koje je kako samog dela. Tvoračko načelo se, kako navode predavači, obrazuje prije izrade dela i prije bilo kakvog odabira i upotrebe sredine i sredstava kojima se djelo sačinjava. Tvoračko načelo ispostavlja izbor i način upotrebe sredine, vještina i pravila postupanja, i daje im smisao kakav pripada nastajućem delu. Tvoračko načelo živi sa djelom, pa se o njemu i misli i govori iz dela i zajedno sa djelom. On se, potom, može primijeniti i u daljem tvoračkom postupanju, i uvijek će, bez izuzetka, dati djelo.
Kroz radionicu je na više načina demonstrirano kako se tvoračko načelo obznanjuje. Voditelji su prikazali film dr Šarovića u kojem se kroz sliku komunicira strahota rata. Dr Šarović tu primjećuje da u ratu svjetlost predstvlja opasnost, izloženost, zlo, što odstupa od uobičajenog poimanja svjetlosti kao alegorije Dobra. Učesnici radionice su potom imali priliku da iz konkretnih umjetničkih djela, pjesama i slika, apstrahuje njihovo tvoračko načelo, te da to načelo transponuje iz jednog umketničkog medijuma u drugi.
Prof. dr Una Popović je okupljenima predstavila i koncept i platformu izobraŽenja, koju su ona i dr Šarović zajedno razvili, a koja okuplja svjedočanstva i promišljanja o tvoračkom načelu i načinu kojim se djelo izobražava i koji se projavljuje i pokazuje djelom. Svaki prilog u izobraŽenjima je nastao iz jeste nekog sačinjenog dela, i predstavlja saopštavanje kako dela – tačno onog tvoračkog načela i načina koji se tim delom ovaplotio. Prof. Popović je istakla otvorenost ove platforme za saradnike i pozvala okupljene da vlastitim radovima pruže svoj krativni doprinos.