Predstavljamo uspjeh naše bivše studentkinje Žakline Nježić na postdiplomskim studijama u Mađarskoj

Predstavljamo uspješne studente koji su diplomirali na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a  postdiplomske studije nastavili u inostranstvu.

Ovom prilikom svoja iskustva nam prenosi Žaklina Nježić, koja je nedavno završila postdiplomske master studije na Budapest University of Technology and Economics (BME), Mađarska.

Prije dvije godine ste zavrsili osnovne studije na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Odmah, nakon završetka prvog nivoa visokog obrazovanja u Crnoj Gori, uspjeli ste da dobijete stipendiju i upišete dvogodisnje master studije na fakultetu Budapest University of Technology and Economics (BME). U roku ste magistrirali. Cestitamo!

Od početka fakultetskog obrazovanja sam bila svjesna da osnovne studije želim završiti u svojoj državi, i da ću za te tri godine orijentisati sebe ka ciljevima koji su se definisali kroz vrijeme. Od sredine treće godine studija sam tražila programe pogodne za master studije, te se kao nova opcija pojavila stipendija Stipendium Hungaricum, kao spoj saradnje ministarstava Crne Gore i Mađarske. Nakon izučavanja ponuđenih univerziteta i programa, BME je bio definitivan izbor, i nakon tri kruga evaluiranja, dobijam pismo da sam primljena i da studije započinjem od septembra 2018. Izazov je bio još veći zbog činjenice da smo prva generacija nosilaca stipendije i da sam bila jedini student arhitekture te godine.

Možete li nam prenijeti u najkraćem iskustvo u novoj akademskoj sredini?

Grad je kao stvoren za studente i sam univerzitet broji oko 20 000 studenata koji se kreću u kampusu, tako da sam se uvijek osjećala kao da je akademski krug prostor sam za sebe. Uslovi života su  veoma povoljni, infrastruktura je odlično povezana kako kroz grad, tako kroz državu i okruženje. Diskriminacija prema studentima ne postoji i odnos sa akademskim osobljem je prijatan za rad, tako da strani studenti vrlo brzo postanu domaći. Primarno se pažnja obraća na kvalitet individue, ne na njegovu pozadinu, tako da sam bez problema bila uključena u veliki broj programa, radionica i predavanja koja su regulisana za mađarske studente.

Da li ste imali prepreka, u smislu priznavanja prethodnog školovanja i koliko vam je znanje koje ste stekli na osnovnim studijama na Univerzitetu Crne Gore pomoglo u daljem učenju i usavršavanju?

Iako se na tehničku stranu našeg fakulteta ponekad gleda negativno, ona je za mene bila srećna karta. Već u prvom semestru smo se sreli sa tehničkim predmetima, koji su doveli moje predznanje do izražaja i tako sam se našla među tri studenta iz generacije koja su položila predmet iz konstrukcija. Velika olakšica je bila i upotreba istih programskih softvera i sličnih prezentacija projekata i radova – u obije institucije se sagledavaju i proces i finalni rezultat. Kao vidnu razliku bih istakla to što se tamo glavni projekti sprovode uvijek i samo sa odgovornim profesorima iz departmana, te su tako oni upoznati sa konceptom od početka do kraja, i pri finalnoj prezentaciji nema iznenađenja ni sa jedne strane. Pored određenih nedjeljnih sati za predmet, profesori imaju posebno vrijeme za dodatne konsultacije i studenti su više nego dobrodošli.

Vratili ste se nedavno u Crnu Goru. Nije ni pandemija COVID-19 usporila vaše aktivnosti u procesu zavrsetka master studija? Mozete li nam reci kako su se na vasem fakultetu adaptirali na vanredne okolnosti?

Opcija za odlaganje studijskih obaveza nije postojala, posebno za studente završnih godina. Proljećni odmor koji je bio planiran za april je pomjeren i iskorišten odmah nakon proglašenja vanredne situacije u Mađarskoj, kako bi se sistem I profesori adaptirali i predstavili najbolje rješenje studentima koji su morali da se naviknu na velike, ne samo akademske, već i životne promjene. Ovo je bio odličan potez našeg univerziteta, jer su nastavu počeli obavljati preko aplikacije Microsoft Teams, dok smo mi imali univerzitetske imejl adrese već od početka studija, te nas je od nastave dijelila samo registracija i prijavljivanje.

Konsultacije za master projekat su se morale obavljati preko istog sistema, a pošto se njemu pristupa holistički, direktno je uključeno pet profesora iz različitih oblasti (dizajn, menadžment organizacije, konstrukcije, nosivost sistema, i energetika). Vrijeme kada su oni dostupni se unaprijed zna, tako da sam pred sobom imala već isplanirane termine za puna dva mjeseca. Situacija se mijenjala iz dana u dan, tako da je univerzitet krajem maja donio odluku da se odbrana diplome može obaviti uživo – što je bila moja želja i finalna odluka. Prezentacija se odvija pred nezavisnom komisijom iskusnih arhitekata koji nijesu dio institucije, dok je akademsko osoblje univerziteta isključeno od donošenja odluke – što je još korak bliže realnosti u našoj struci.

Šta su vaši dalji planovi?

Poslovne ponude su mi ponuđene od strane arhitektonskih studija i u Mađarskoj i u našoj državi, a imala sam i opciju nastaviti doktorske studije u Budimpešti, što razmatram i na drugim stranim univerzitetima, s obzirom na to da kod nas one još uvijek ne postoje. Pošto sam diplomirala sa tek napunjene 23 godine, sa odlukom ne moram da žurim i polako razmatram najbolju situaciju. Primjećujem vidljiv napredak u programima Arhitektonskog fakulteta u Podgorici i u budućnosti vidim sebe kao dio tima koji će doprinijeti još boljem razvoju i napretku.