Metalurško-tehnološki fakultet

Alumnista Aleksandra Lelević: Metalurško-tehnološki fakultet je bio prva škola života




Alumnista Aleksandra Lelević: Metalurško-tehnološki fakultet je bio prva škola života

Moje ime je Aleksandra Lelević. Na Metalurško-tehnološkom fakultetu, na smjeru „Hemijska tehnologija“ u Podgorici sam studirala od 2006. do 2010. godine. Diplomirala sam sa prosječnom ocjenom 9.92 i u toku studija bila dobitnik nagrada: „19. decembar„ grada Podgorice , „18. septembar„ grada Nikšića, plakete Univerziteta Crne Gore za najboljeg studenta u oblasti prirodnih nauka, nagrade Univerziteta Crne Gore za najboljeg studenta Metalurško-tehnološkog fakulteta. 2017. godine sam završila dvogodišnje master studije u okviru Erasmus+ Joint Master programa „Excellence in analytical chemistry“ u Estoniji i Francuskoj. Nakon mastera, jednu godinu  sam provela u Grčkoj, kao stipendista Marie Skłodowska-Curie ITN akcije na projektu posvećenom razvoju inovativnih materijala. Doktorske studije završila sam u Lyon-u 2021 godine na univerzitetu Claude Bernard Lyon 1 na temu „Two-dimensional comprehensive gas chromatography with vacuum ultraviolet detection for the analysis of petroleum products“. Danas živim i radim u Lyon-u u Francuskoj gdje sam zaposlena u kompaniji TotalEnergies kao R&D inženjer i menadžer laboratorije za gasnu hromatografiju.

MTF je početak mog puta i zahvaljujući tom prvom stepeniku danas sam tu gdje jesam. MTF sam upisala sasvim slučajno. Kako sam 2006-te godine završila Gimnaziju, na društvenom'smjeru, nijesam ni razmišljala da je moguće promijeniti studijsko opredeljenje. Iako sam voljela i jedno i drugo, i bila dobra i u prirodnim i u društvenim naukama, moje ubjeđenje je ipak bilo da treba da nastavim u istom smjeru i da upišem ekonomiju i nijesam ni razmatrala druge opcije. Prsti sudbine su se ipak umiješali i moj otac mi je kroz razgovor jednog dana rekao da je čuo za fakultet Hemijska tehnologija od koleginice sa posla čija ćerka studira na tom fakultetu i da mu se to učinilo vrlo interesantno. Složila sam se sa njim da to zvuči interesantno, ali ništa više od toga. Igra sudbine se tu ne završava, jer saznajem da moja drugarica iz razreda planira da upiše drugi smjer na istom fakultetu i njena majka mi daje spisak predmeta sa detaljnim opisom za smjer „Hemijska tehnologija“ koje je ištampala tragajući za detaljima za svoju kćerku. Pogledala sam beskonačnu listu: hemija, matematika, fizika, i taj momenat je bio presudan, u tom trenutku sam osjetila ono što me pratilo tokom cijelih studija, i ono što mislim da treba tražiti kad je u pitanju ono čime se želimo baviti: ushićenost i radost. Shvatila sam da je to to, nijesam se ni zapitala da li ću biti „nespremna“ u odnosu na druge studente koji su dolazili sa „prirodnog smjera“ gimnazije ili sa farmacije, znala sam da moram pokušati. I imala sam sreću, upisala sam fakultet, smjer „Hemijska tehnologija“!

Ipak, na MTF sam krenula jer su me prirodne nauke zanimale, ali nijesam imala namjeru da pokušam da postignem neke izuzetne rezultate u studijama. Neka viša sila je opet intervenisala i sjećam se da sam na prvom kolokvijumu iz Opšte hemije dobila 17 od 20 poena i to je bio jedan od najboljih rezultata. Hm, pomislila sam, interesantno, možda bih i mogla da budem dobar student i da uzmem maksimum iz ovog iskustva. Od tog trenutka sam, bez prevelikih očekivanja, počela ipak vrijedno da učim, i dobri rezultati su se počeli nizati. Onda se javila i ideja da mogu nastaviti studije u inostranstvu, što me je još vise podstaklo da učim. Tako je i bilo, uspjeh sa studija mi je mnogo značio i bio je presudan kada sam upisala magistarske studije u Estoniji i Francuskoj sa punom stipendijom za život i učenje.

Nikada se nijesam dovoljno zahvalila dekanu i svim profesorima na „Hemijskoj tehnologiji“, te zato koristim ovu priliku, prvo zbog toga što su me primili na studije i dali mi šansu, a zatim zato što su mi bez diskriminacije dali priliku da steknem neophodno znanje uvijek u uslovima punim uzajamnog poštovanja u kojima se rad zaista vrednovao sa realnim kriterijumima. Takav odnos mi je dao samopouzdanje, a i volju da uvijek pokušam biti bolja i ustalio u meni vjerovanje da se rad uvijek na kraju vrednuje i isplati. A nažalost, u životu nije uvijek tako. Po tome mi je MTF uvijek ostao u sjećanju, kao prva škola života koja me je gradila, podstakla i dala mi priliku da ispunim taj potencijal koji sam uvijek imala. Na MTF-u sam upoznala divne ljude, stekla divna prijateljstva i provela i divne trenutke druženja. Nadam se da će se MTF u budućnosti još više osnažiti sa novim sredstvima za rad, instrumentalnim i teorijskim, a i ono sto je najbitnije: da će privući sjajne mlade ljude sa kojima će zajedno rasti. Možda si baš ti taj! Srećno!

Broj posjeta : 159

Ne propustite nijednu važnu vijest, pretplatite se na vijesti Akademski forum.