Naše iskustvo u Crnoj Gori kao

 Erasmus+ studenata na Pomorskom fakultetu Kotor (UCG)

Svi znamo da je putovanje najzanimljiviji i najinteraktivniji način da obogatimo naše životno iskustvo i znanje, otvorimo svoj um, uljepšamo raspoloženje i, na kraju, ali ne najmanje bitno, sklapamo kontakte. 

Zašto smo odlučili da dođemo u Crnu Goru jedno je od najčešćih pitanja koje nam postavljaju, a drugo bi bilo šta mislimo o Crnoj Gori. Ovo su najčešće pitanja koja čovek može da očekuje u ovoj situaciji. Smatram da ljudi koji ne postavljaju ta pitanja samo iz ljubaznosti, zapravo bi željeli znati kakva su bila naša početna očekivanja i jesu li ispunjena upravo onako kako smo zamislili. 

Prije dolaska smo napravili osnovna istraživanja u vezi sa glavnim karakteristikama zemlje, poput vremena, turističkih atrakcija, prevoznih sredstava, cijena (koje su slićne kao u Rumuniji) i kompatibilnosti kurseva između matične institucije i domaćina. Ohrabrili su nas i pozitivni utisci koje smo dobili od ljudi oko nas o lepotama ove male balkanske zemlje, gde se planine susreću sa morem, na pozadini očaravajućeg scenarija, a takođe poznato i kao mjesto koje često posećuju brojne jahte i na kojem se intenzivno praktikuju vodeni sportovi. 

Moramo priznati da su pogledi koje smo imali ovde bajkoviti, čak i u toku dana sa našeg malog balkona prema Bokokotorskom zalivu, praćene neumornom pjesmom ptica ili one sa stepenica fakulteta. Pored prirode, koja je takođe bila značajna i zabilježena mnogo bolje na slikama, bila je i arhitektura mjesta koja smo posjetili. Uprkos pandemiji, oduševljeni smo što smo uspjeli da vidimo mjesta na obali poput Tivta i Budve (divno osvijetljena noću i prelijepo ukrašena palmama, nadahnjujući miris raskoši), Podgoricu, Bar, Nikšić i Ulcinj sa zanimljivim srednjovekovnim mirisom koji daju kamene zgrade, poput onih u centru starog grada Kotora i uzbrdica sa kamenim tvrđavama, koji poput niza svijetala krase brdo. 

Izuzetno cijenimo gostoprimstvo ljudi i njihov otvoren način dočekivanja gostiju, njihovu ljubaznost, društvenost i znanje engleskog jezika. Na vrlo prirodan način naše crnogorske / srpske / bosanske kolege integrisali su nas u svoje vannastavne aktivnosti, informisali nas o studijskim zadacima i društvenim događajima. 

I konačno, naš studentski život u Crnoj Gori! Naše univerzitetsko iskustvo u početku je bilo vrlo slično iskustvu crnogorskih studenata, prema našem međusobnom učešću u časovima koji su koristili crnogorski kao glavni jezik. Dobili smo, doduše, neke dodatne materijale da bismo mogli da dobijemo informacije u vezi sa temom i položimo ispite. Profesori su imali razumijevanja prema nama. Nivo zahtjeva za radom bio je prilično fleksibilan kako bismo mogli na vrijeme da ispunimo svoju misiju i istovremeno da posjetimo okolinu. Bili smo zadovoljni menzom u smislu kvaliteta i cijena i, naravno, lijepo uređenim kafićem unutar fakulteta. 

Nažalost, pandemija nas je lišila niza aktivnosti koje smo planirali da radimo, ali smo takođe sretni što se Crna Gora uspjela brzo oporaviti. Smatramo da je na naš studentski život pandemija slično uticala kao i kod ostalih studenata, primorani da prolaze kroz online praćenje nastave i testiranja.

Na kraju, mjesto izgleda kao mali svijet, poput kuće za lutke u kojoj je sve minijaturno - gradovi, plaže, fakultet, sama država. Međutim, u našoj zemlji postoji izreka koja kaže da se najjači parfemi čuvaju u malim bocama - u ovom slučaju parfem predstavlja skupinu turističkih znamenitosti koje izazivaju divljenje na tako malom prostoru, začinjeno gostoprimstvom stanovnika. Nismo imali nerealna očekivanja, a ona koja smo imali u velikoj mjeri su se ispunila. Naše iznenađenje je bilo to što su ljudi bili vrlo topli i druželjubivi, sa čim se bar neki od nas nisu još susrijetali, na osnovu prethodnih iskustava.

Željeli bismo da se zahvalimo svim ljudima na svakoj vrsti pomoći i na podršci koju su nam pružili. Izuzetno nam je značilo.    

Erasmus+ grupa studenata iz Rumunije:

Elisabeta Geanina Cojocaru

Alexandra Nicoleta Barcan

Irina Mihaela Oprică

Ștefana Sava