Nagrada publike takmičaru čiji je cilj bio "da riječ ljubav odzvanja čitavom salom“
„Sve što vam treba je ljubav“ – rekao je jednom prilikom legendarni Džon Lenon. Isto misli i Jovan Jovanović, učesnik Smotre besjedništvna na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG) i dobitnik nagrade publike. Budući pravnik nije dugo razmišljao o temi govora, jer je ljubav prva pratilja na svakom njegovom nastupu.
Uostalom, ona je motiv umjetnosti, inspiracija umjetniku, prvi i osnovni činilac života svakoga od nas. I nije ni čudo što je besjeda o ljubavi „kupila“ publiku.
„Kad god mi se pružila šansa da govorim pred većim brojem ljudi, uvijek sam govorio o ljubavi, ja sam taj nazovimo to "staromodni tip" koji i dalje vjeruje u sve oblike ljubavi i koji želi da širi njenu ideju. Mene možda najbolje opisuje stih one stare pjesme "da je neko drugo vrijeme ja bih bio Romeo". Sad već kad znate ove sitnice vezane za mene, zar mislite da bih mogao izabrati drugu temu?“ – počinje razgovor Jovan.
Ne, jasno nam je da je tema prirodni odraz sagovornikove ličnosti. Želio je da bar na kratko ljubav „zavlada“ salom, ali i svijetom, zašto da ne.
„Moj cilj je bio da riječ ljubav odzvanja čitavom salom i da kao zadnji govornik stavim šlag na tortu sa mnogo vedrijom temom, u čemu sam i uspio.“ – objašnjava on.
Smotra besjedništva nije njegovo prvo takmičenje u govorništu.
„Nije prvo, bilo ih je dosta ali moram priznati da je upravo ovo bilo možda i na najvećem nivou do sada. Znači mi mnogo ova nagrada a posebno mi znači i zato što sam na kraju pred prisutnima mogao da izađem i da kažem rečenicu "kako to biva u bajkama, basnama, ljubavnim romanima tako je i danas ljubav na kraju pobjedila."“ – kaže Jovan.
Svi govornici su na podijumu pokazali snagu riječi, a njega je najviše takla misao koleginice Jelene Kavarić.
„Mislim da smo svi dali sve od sebe i da smo uspjeli da tu noć koja je već bila na ozbiljnom nivou podignemo za još jednu stepenicu iznad. Na mene generalno je najveći utisak ostavila koleginica Jelena Kavarić koja je predobro u svom govoru opisala našu svakodnevnicu, naš mentalitet i probleme u društvu. Opisala nas je kao režisere i podstakla da razmislimo gdje je naša ljudskost nestala i da li zaista ima toliko mržnje u nama.“ – objašnjava Jovan.
Dilemu o tome da li se govornik rađa ili stvara, brzo rješava.
„Predstavnik sam one teorije da se govornik stvara, jer kako to biva i sa svim ostalim sverama, ne samo u besjedništvu, džaba i talenat i dar ako tu nema truda i rada.“ – kaže on.
Vjeruje da trema od javnog nastupa nikad ne nestaje, ali da postoje sitnice koje je mogu nadjačati.
„Kod mene nema nekog posebnog trika, smatram da se trema nikad ne može u potpunosti prevazići. Najbitnije je izabrati temu u koju u potpunosti vjeruješ, jer sa njom odmah dolaze i emocije, a sama želja da to podijeliš sa publikom u tom trenutku na sceni nadjača i tremu i sve ostale nuspojave koje dolaze sa njom.“ – zaključuje Jovan.
Njegov govor možete poslušati u videu, od 1:42 minuta.
Izvor: Makanje