NASTAVA 23.03.2020

OBAVEZNA: UDŽBENIK-MNOŽINA TUŽBENIH ZAHTJEVA, PREINAČENJE TUŽBE, POVLAČENJE TUŽBE, POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE, PROTIVTUŽBA

Množina tužbenih zahtjeva je drukčija od množine subjekata. Tužilac može istom tužbom istaći više zahtjeva. Kad tako čini, u pitanju je množina zahtjeva. Na tu mogućnost ga opredjeljuju razlozi cjelishodnosti i ekonomičnosti.

Kumulativno spajanje. – Istom tužbom postavlja se više zahtjeva samo ako je za sve zahtjeve predviđena ista vrsta postupka i ako je za svaki zahtjev stvarno nadležan sud kome se tužba podnosi. Do prethodne kumulacije dolazi voljom tužioca.

Tako su kumulativno postavljeni zahtjevi, kad se istom tužbom istovremeno traži: umanjena radna sposobnost, troškovi liječenja, izgubljena zarada, pretrpljeni bolovi, strah, itd. Kod ovako spojenih zahtjeva vrijednost spora određuje zbir zahtjeva.

U takav obračun ne ulaze sporedna traženja kao što su kamate, mada su i one u zbiru (kumulaciji shvaćenoj u bukvalnom smislu), ali se procesna pravila o množini zahtjeva ne odnose na njih...

Eventualno spajanje. – Tužbeni zahtjevi su postavljeni u eventualnom odnosu tako da sud raspravlja i odlučuje o drugom, odnosno narednom, kada se prvi odnosno prethodni pokaže neosnovanim, član 188. stav 2. U tom smislu i sudska praksa. Tako slijedi iz samog izraza „eventualno”.

Zahtjevi se postavljaju u eventualnom odnosu ako između njih postoji veza i ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za sve zahtjeve. To dalje pretpostavlja i isti postupak.

Postavljanje zahtjeva u tom odnosu za tužioca je vrlo važno; on tako izbjegava novu parnicu, ako se prvi, odnosno prethodni zahtjev pokaže neosnovanim. U tome je posebno naglašena ekonomičnost i svrsishodnost.

Alternativno spajanje. – Ako bi zahtjevi u tužbi bili postavljeni u relaciji sveznika „ili” onda je riječ o alternativnom spajanju. ZPP ne poznaje takvo spajanje. Umjesto alternativnog spajanja u ZPP-u se govori o traženju na alternativnu činidbu. Tako kad se zaštita za povrijeđeno pravo traži izvršenjem ove ili one činidbe, na pr. ili da mu vrati stvar, ili isplati traženu protvvrijednost. dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimično predata povjeriocu.

PREINAČENJE TUŽBE

U preinačenju su neke promjene tužbenog zahtjeva ili promjene tuženog.

Objektivno preinačenje. – Promjena istovjetnosti zahtjeva, isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći i povećanje postojećeg je preinačenje u objektivnom smislu. Tako po samom zakonu.

Za razliku, smanjenje tužbenog zahtjeva iako znači promjenu tužbenog zahtjeva nije preinačenje. Iz tog slijedi da promjena i preinačenje nijesu sinonimi.

Subjektivno preinačenje (promjena tuženog). – Pod subjektivnim preinačenjem podrazumijeva se promjena tuženog do koje dolazi izjavom tužioca da umjesto dosadašnjeg tuženoga tuži drugo lice, član 192. stav 1. ZPP. Na takvo postupanje tužilac je ovlašćen do okončanja postupka pred prvostepenim sudom.

Za subjektivno preinačenje prema ZPP, član 192. stav 2. potreban je pristanak ne samo lica koje treba da stupi u parnicu na mjesto dosadašnjeg tuženog, nego i prvobitno tuženoga, ako mu je prije toga dostavljena tužba.

Preinačenje se traži podneskom, a može i na zapisnik kod suda. Podnesak, odnosno zapisnik o preinačenju, se dostavlja tuženom na izjašnjenje; zapisnik samo za slučaj kad tuženi nije bio prisutan ročištu na kome je preinačenje traženo.

POVLAČENJE TUŽBE

Povlačenje je jednostrana radnja tužioca kojom izjavljuje da odustaje od traženja zaštite da sud u konkretnoj parnici odluči o osnovanosti njegova (tužiočeva) traženja; jednostavnije, tužilac odustaje od konkretnog postupanja suda. U takvoj izjavi nije i odustajanje od povrijeđenog prava. Stoga se povlačenjem ne gasi povrijeđeno subjektivno pravo, njime se gasi samo parnica. Povlačenjem tužbe ne nastupa prekid zastarjelosti potraživanja.

Tužba se može povući do zaključenja rasprave pred prvostepenim sudom

Tužiočeva izjava o povlačenju, kao ona tuženoga o pristanku, daje se usmeno na ročištu ili podneskom. Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci nadoknadi parnične troškove osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah posle ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.

PROTIVTUŽBA

Protivtužba je tužba tuženoga protiv tužioca u parnici koju je ovaj ranije pokrenuo. Ona je samostalna tužba. Na to ukazuje između ostalog i činjenica da sud nastavlja sa postupkom o protivtužbi, kad tužilac tužbu povuče, ili se odrekne od tužbenog zahtjeva.

Vrste protivtužbe. – Naše pravo poznaje kao protivtužbu: 1. koneksnu, 2. prejudicijelnu i 3. kompenzacionu proti vtužbu.

Koneksna protivtužba je takva tužba na koju je tuženi ovlašćen kad između zahtjeva iz tužbe i protivtužbe postoji izvjesna veza. Tako, na pr. kad tužilac iz ugovora o kupoprodaji traži isplatu cijene, a tuženi naknadu štete, pošto isporučena mu roba ne odgovara ugovorenom kvalitetu, stavljanjem mu robe na raspolaganju.

Prejudicijelna protivtužba je tužba kojom tuženi traži razrješenje prethodnog prejudicijelnog pitanja; tuženi nastoji da pokaže da ne postoji uslovljavajući odnos, te da je tužba tužioca zbog toga neosnovana. Za primjer se navode one parnice u kojima tužilac traži plaćanje kupoprodajne cijene, a tuženi u protivtužbi ističe da isporučena roba ne odgovara ugovorenom kvalitetu i stavlja je na raspolaganje tužiocu, odnosno da ga uslovi sa zahtjevom iz protivtužbe. Prejudicijelna protivtužba, slijedi i iz naziva, tužba je deklarativnog karaktera, jer ona ide za utvrđivanjem postojanja, odnosno nepostojanja određenog odnosa, odnosno prava.

Kompenzaciona protivtužba je tužba tuženog koja ide za prebijanje zahtjeva, ona je uvijek kondemnatorna.

Kompenzacionom protivtužbom tuženi se koristi kad ističe prema tužiocu svoje potraživanje koje mora biti istorodno sa onim iz tužbe (inače nema prebijanja) i da je dospjelo.

 Kad se tuženi brani kompenzacionim prigovorom, onda prebijanje ide do potraživanja iz tužbe. Ako je tuženi prigovorom tražio i iznad onog iz tužbe tužioca sud će prebijanje izvršiti samo do iznosa koga je tužiocu dosudio. To je samo jedna od razlika u odbrani putem prigovora i kompenzacione protivtužbe. Ima i drugih, prigovor dijeli sudbinu tužbe. Tako, povučena tužba ima za posledicu neodlučivanje o prigovoru. Za razliku, povučena tužba, pretpostavlja nastavljanje po protivtužbi kao samostalnoj tužbi.

POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE

Povraćaj u pređašnje stanje je opšta procesna ustanova čija je svrha da stranci omogući da naknadno preduzme parničnu radnju koju je neskrivljeno propustila da preduzme blagovremeno. U zabludi su oni koji ga definišu kao pravno sredstvo poput lijekova kojima se pod zakonom određenim uslovima otklanjaju štetne pasledice, jer je u sredstvu njegov početni (inicijalni dio) i samo dio; u ostalom je povraćaj u postupku i odluci.

Povraćaj u pređašnje stanje se traži predlogom. To je sredstvo. Neki ovo sredstvo vide kao vanredni pravni lijek. Ovo sredstvo koristi se ako su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi.

Uslovi povraćaja. – Uslovi povraćaja su zakonom određeni. Do povraćaja dolazi kada se ti uslovi ispune. U literaturi ih označavaju kao pretpostavke. Po ZPP, to su: 1. da postoji razlog propuštanja koji ima za posledicu prekluziju; 2. da je propuštanje opravdano. ZPP ne određuje opravdanost, odnosno njene razloge, pa se uzima da je to svaki onaj razlog zbog koga je stranka bez svoje krivice propustila preduzimanje radnje; 3. da se povraćaj traži u zato predviđenom roku, blagovremeno. Predlog je blagovremen ako je podnesen u roku. ZPP poznaje dva roka; subjektivni i objektivni, član 117. stav 1.

Nije dozvoljen povraćaj povraćaja (restitutio restitutionis non datur) ako je propušten rok za stavljanje predloga da se dozvoli povraćaj ili ako je propušteno ročište određeno povodom predloga za povraćaj u pređašnje stanje.