Studentski korak

Iz novog broja Studentskog koraka izdvajamo

Intervju: dr Nataša Jovović, lingvista

Digitalizacija donijela skraćeni i redukovani jezik i rječnik na klik

• Savremeni vid digitalne komunikacije je žargon mladih u potpunosti pretvorio u „šifrovani jezik” koji egzistira uz pomoć skraćenica, poštapalica, samostalno upotrijebljenih interpunkcijskih znakova...

Od davnina, čovjek je osjetio potrebu da se izrazi i bude “neko i nešto”. Želio je da upozna svijet oko sebe, da mu se predstavi, da bude zapamćen po nečemu što ga čini unikatnim. Tako se, na primjer, začetak prenosa informacija odvijao usmenim putem u vidu neartikulisanih glasova. U vremenu prije oko dva i po miliona godina, došlo je do razvića prostih artikulisanih zvukova, koji su omogućili napredak čovječanstva i dalji pronalazak raznih načina bilježenja informacija. Dugo nakon toga, tek prije 50 hiljada godina, pojedinac je razvio potpunu sposobnost govora pa je mogao jasno da izražava misli, osjećanja, želje. Jezik je na taj način dobio funkciju sporazumijevanja, a pismo je postalo materijalizovani jezik i mogućnost da bude sačuvan od zaborava. Doktor lingvističkih nauka, Nataša Jovović, saradnica u nastavi na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, na Filološkom fakultetu, govorila nam je detaljnije o jeziku, naročito kod mlađih generacija.

Koliko uticaja ima nova tehnologija na govor mladih?

            Jezik kao simbolički sistem karakteriše mnoštvo funkcija. Jedna od njih je akumulativna, prema kojoj jezik akumulira sve kulturne i civilizacijske vrijednosti zajednice koja se tim jezikom služi. Prema tome, on je i najpouzdaniji „svjedok” brojnih društvenih, tehnoloških, tehničkih i medijskih inovacija. Era digitalizacije donijela je krupne novine i na planu jezika, pogotovo kod mladih koji nastoje da budu aktivni učesnici u stvarnosti koja ih okružuje. Imajući u vidu komunikativnu sferu, može se govoriti o brojnim prednostima koje je tehnološki napredak omogućio, ali i o mnogim negativnim uticajima na jezičko ponašanje, čak i od najranijeg uzrasta.

Uticaj nejezičkih pojava na jezičke ispituju brojne lingvističke discipline, pa se ovim pitanjima posvećuje naročita pažnja u okviru sociolingvistike, psiholingvistike, analize diskursa i drugih interdisciplinarnih pristupa jeziku.

Zbog čega mladi sve češće koriste skraćenice  i poštapalice?

            Upotreba skraćenica preporučljiva je u slučajevima u kojima ne dolazi do narušavanja smisla samog teksta. Poštapalice, na drugoj strani, predstavljaju leksičko-stilske greške nastale upotrebom riječi koje su nepotrebne, suvišne i koje dodatno opterećuju tekst. Psiholingvisti ističu da je pojava poštapalica znak oklijevanja, nedostatka koncentracije, naročitog emotivnog stanja govornika koji njihovom upotrebom nastoji da prebrodi pauzu u govoru. „Skraćeni” i „redukovani” govor mladih, pogotovo u komunikaciji koja se odvija putem društvenih mreža jedan je od vidova primjene načela jezičke ekonomičnosti, u kojoj razne skraćenice (OMG – oh my God, BFF – best friends forever , LOL – laughing out loud,  OTP – on the phone), „emotikoni” i poštapalice („znači”, „ovaj”, „mislim”, „kako da kažem”) zamjenjuju cijelu rečenicu, misao, tvrdnju i odslikavaju trenutno osjećanje sagovornika. Brojni lingvisti, komunikolozi i psiholozi upozoravaju na to da ovakav vid komunikacije neizostavno dovodi do siromašenja rječnika, vokabulara koji se svodi na prosječnu upotrebu 2000 riječi kod djece i mladih, pri čemu je minimum za svakodnevnu komunikaciju najmanje 800 riječi. Govoru mladih je oduvijek bio svojstven žargon, inače karakterističan po brojnim neologizmima (novim riječima), skraćivanju riječi i promjeni ustaljenog značenja riječi. Savremeni vid digitalne komunikacije je žargon mladih u potpunosti pretvorio u „šifrovani jezik” koji egzistira uz pomoć skraćenica, poštapalica, samostalno upotrijebljenih interpunkcijskih znakova, pa ostaje vrlo malo mjesta za kreativnost u iskazivanju mišljenja, što mora rezultirati sve siromašnijim vokabularom.

Kako da sačuvamo naš jezik?

Jezik je višestruko raslojen, on ne funkcioniše kao homogen sistem, pa se ne treba plašiti da će postojanje omladinskog žargona kao jednog od njegovih varijeteta u bilo kom pogledu ugroziti jezik. Ukoliko želimo da njegujemo jezičku kulturu i bogatimo rječnik moramo biti posvećeni njegovanju kulture čitanja, pogotovo kod mlađe populacije. Ljubav prema knjizi usađuje se vrlo rano, i u tom slučaju postaje nezamjenljiva. Ako smo spremni da bar nakratko zamijenimo zabavu na telefonu, tabletu, laptopu čitanjem, imaćemo višestruke koristi – obogatićemo rječnik, usavršićemo svoje komunikacione sposobnosti, bićemo kreativniji i profesionalniji u svojim pozivima.

Šta mislite kako će naš jezik izgledati za nekih desetak godina?

Jedno od četiri osnovna svojstva jezika jeste mijenjanje. Odavno je u nauci o jeziku utvrđeno da se jezik prenosi i usvaja kulturnim putem i svaka generacija, pošto se jezik stalno mijenja, uči pomalo drugačiji jezik od onoga koji je koristila prethodna generacija. Otuda, pitanje kako će jezik izgledati u budućnosti upućuje na Sosirovo čuveno poređenje jezika i igre šaha, pri čemu svaki potez u igri stvara novu situaciju na šahovskoj tabli. Dakle, svaka „nova situacija” ostaje dosljedno u skladu sa pravilima igre. Tako se vremenom događaju i različite jezičke promjene. Kad u jeziku počne jedna promjena, ona se razvija i okončava; u krajnjem rezultatu ona može donijeti ili samo prekrajanje detalja ili bitnu promjenu u sistemu. Jezik se u našoj bližoj budućnosti neće mnogo promijeniti. Moguće su leksičke promjene žargonima i sociolektima (skup jezičkih obilježja svojstvenih jednoj socijalnoj grupi). Period od deset godina je prekratak da bismo uopšte mogli registrovati neke veće razlike u sistemu.

Pismo otkrismo, jezik stvorismo

Prvo pismo je bilo klinasto, koje je nastalo u Mesopotamiji oko 3.500 godina prije nove ere. Imalo je više od 500 znakova koji su u početku predstavljali pojmove, pa slogove i, na kraju glasove. Hijeroglifi su drevno egipatsko pismo stvoreno 3.000 godina p.n.e. i poznato je kao sveti urezani znaci. Sadržaj je najčešće bio namijenjen bogovima. Pisma su se usavršavala, ali tek izumom fonetskog pisma u osmom vijeku prije nove ere, svaki znak dobija odgovarajući glas. Tako je prvo slovo koje se zvalo alef (bik) bilo stilizovana glava bika i izgovaralo se kao A. Fonetski alfabet imao je osnovu od 22 znaka. Pismom se pravila jasna razlika između malog i velikog slova, pisalo se zdesna nalijevo i postojala su mnoga druga pravila. Pismo je polako stvaralo pismenost, a pismenost novo društvo. Prvenstveno, usavršavanjem pisma nastali su mnogobrojni pisani tragovi koji su govorni jezik osvjedočili i jamče za postojanje određenog ljudstva i njegove kulture.

Mladi onlajn vs. jezik

Komunikacija mladih, ali i drugih, uglavnom se odvija preko raznih društvenih platform, najčešće Fejsbuka i Instagrama. Onlajn socijalizacija uglavnom se započinje gledanjem drugih profila na mreži, dijeljenjem nekog sadržaja s drugima i tako počinje čatovanje – razgovor. Mnoštvo opcija koje postoje kao dodatak u virtuelnoj komunikaciji (GIF-ovi, smajliji, stikeri, itd.) daju prednost slobodnom (žargonskom) jeziku u odnosu na književni. Promjena prvobitnog značenja riječi je tipična za omladinu i svaka generacija je ima. Današnje generacije npr. izmijenile su značenje riječi bruka i beton. Prva riječ najčešće se upotrebljava kada želi da se naglasi kako je nešto dobro, odlično (bruka kako nam je bilo), a druga kada je neko glup (što ti je, betonu jedan). Interpunkcijski znaci češće imaju dublje značenje od osnovnog. Tačka se uglavnom posmatra kao znak ljutnje, a ne kao poštovanje pravopisa. Tri tačke znače da osoba ne zna šta da kaže ili da očekuje odgovor. Tačke u komentarima na mrežama znače da prate objavu i da žele da učestvuju u diskusiji. Koliko se riječi ne upotrebljavaju, govori njihovo zamjenjivanje smajlijima; umjesto “volim te”, šalje se srce.

Autor: Petra Marković