Mapirani ostaci olupine parobroda Cetinje
Projekat "Podvodni kulturni predjeli Crne Gore" je inicijativa koju se sprovodi Laboratorija za arheologiju pomorstva, Centra za istraživanje, inovacije i preduzetništvo Pomorskog fakulteta Kotor, u saradnji sa relevantnim institucijama. Cilj projekta je da doprinese digitalizaciji podvodne kulturne baštine Crne Gore.
U okviru projekta, tim Laboratorije za arheologiju pomorstva je u saradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju je prvi put naučno mapirao i digitalizovao ostatke parobroda Cetinje. Digitalizacija i mapiranje će pomoći boljem razumijevanju samog lokaliteta, ali i njegovoj zaštiti.
Lokalitet je dokumentaovan akustičnim sonarom za daljinsku detekciju i mapiranje morskog dna Side Scan Sonar EdgeTech 4125, a mapiranje su vodili eksperti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, mr Luka Ćalić i mr Radovan Kandić, načelnici odsjeka za hidrografiju i okeanografiju i geodeziju i pomorsku kartografiju. Prikupljeni podaci su dostavljeni Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Podjednako udaljen od sve tri obale Tivta, Krašića i Bijele, tačno na sredini Tivatskog zaliva i na dubini od 41 metra nalazi se najveća pomorska grobnica iz Drugog svjetskog rata, parobrod "Cetinje". Njegova nesvakidašnja burna i istorijska uloga otpočela je kad je crnogorski prjestolonasljednik Danilo upravo na parobrodu Cetinje 22. aprila 1913. potpisao sporazum sa Esadom Pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
Tokom povlačenja crnogorske vojske u Prvom svijestskom ratu austougarska vojska je artiljerijom potopila parobrod Cetinje 1916. pod mostom nadomak Skadra, pri čemu je stradalo 16 ljudi. Već naredne 1917. je izvađen, popravljen i preimenovan u "Pionir". Kraj Prvog svjetskog rata parobrod je dočekao u Luci Bar. Od Barskog društva brod je 1925. godine otkupio Lale Zuber-Novaković, da bi ga pet godina kasnije preuređenog prodao društvu "Boka" u Kotoru. Tad je prilagođen zalivskoj plovidbi i preimenovan u "Cetinje".
Tokom Drugog svjetskog rata sudbina mu nije bila naklonjena, pa je više puta mijenjao zastave, da bi poslednjih dana svijetskog rata bio korišćen u redovnom prevozu, na liniji Tivat - Đenovići. Na jutarnjoj plovidbi, 10. decembra 1944. udrario je o minu pri čemu je stradalo dvijestačetrdeset ljudi. Preživjeli su kapetan Božo Paparela, sedam putnika i trojica članova posade. Brod je bio prepun vojnika, italijanskih i njemačkih zarobljenika, kao i putnika iz Boke Kotorske kojima je to bio najbrži način prijevoza u Tivatskom zalivu.
Krajem šezdesetih godina dvadesetog vijeka Splitski Brodospas je pokušao izvući "Cetinje" s ciljem da ga preda željezarama kao sirovinu. Pri pokušaju vađenja, krhka olupina se praktično prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more. Rezultati mapiranja pokazuju da se na morskom dnu nalaze ostaci krmenog dijela brodske olupine, brodski dimnjak sa postoljem i rasuti neidentifikovani dijelovi brodske konstrukcije.