Predstavljamo nobelovca Kostju Novoselova: Postoji neki iracionalni dio u svakom naučnom otkriću i remek djelu
Nobelovac Konstantin Kostja Novoselov otvoriće naučni skup Dani dijaspore i prijatelja Crne Gore 2023, na Univerzitetu Crne Gore, 18. oktobra 2023. U susret događaju koji organizuje UCG, predstavljamo vam naučnika kroz transkript njegovog prošlogodišnjeg intervjua u okviru umjetničke izložbe "U satu ljubičice" na Američkom međunarodnom univerzitetu Kuvajt. Za kanal ovog univerziteta Novoselov govori o životu, radu i povezanosti nauke i umjetnosti, kojom se takođe bavi.
Dobar dan. Ja sam Kostja Novoselov, fizičar po zanimanju. Radio sam u mnogo različitih zemalja, poprilično dugo u Mančesteru, u Velikoj Britaniji. Profesor sam na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru, direktor sam Instituta za funkcionalne inteligentne materijale, a takođe sam i umjetnik. Tako da slikam, ali takođe radim nešto od vizualno suvremene umjetnosti.
Kada ste prvi put shvatili da vas pored nauke zanima i umjetnost. Kako je sve počelo?
Dopustite mi da odgovorim malo izvan okvira ovog pitanja. Prvo, pravo pitanje je „kako se baviti naukom“, jer vas na univerzitetu uče kako da se bavite fizikom, biologijom ili hemijom, ali to nije isto što i bavljenje naukom. Jer, znati formule ili znati kako da napravite uređaj nije isto što i bavljenje naukom. Nauka je kada otkrijete nešto novo, nešto što niko prije Vas nije znao i kada znate kako da uđete u to nepoznato. Ako je to nešto nepoznato, ako ne znate kako da postavite cilj, kako da to postignete… e tu vidim da postoje neke sličnosti s umjetnošću. Zapravo, nisam mogao shvatiti te sličnosti sve dok se nisam lično počeo baviti umjetnošću i koliko se sjećam uvijek sam želio da naučim da slikam i da se bavim umjetnošću, ali nikad nisam imao vremena. A onda sam, jednog dana, zaglavio nekoliko mjeseci u Kini i pomislio sam „U redu, daj da pokušam, možda naučim kineski i možda naučim kinesko slikarstvo“.
Uvijek sam bio fasciniran slikanjem u Kini i kaligrafijom. Moj kineski nije nigdje „stigao“, praktično ne postoji, ali umjetnost - slikarstvo me stvarno obujmilo. Ja sam profesor, učitelj, čija je nastava uglavnom bazirana na razgovoru. Ono što sam shvatio je da umjetnost ne počiva na tome kako povlačite kičicu i kako birate boju. I to je, naravno, ali umjetnost znači, uglavnom, kako pronaći tu jednu „melodiju“, jednu notu koja zapravo rezonira s drugim ljudima i s vama samima i u tom smislu postoji dosta velika sličnost sa naukom. Jer, u nauci možete napraviti koliko god eksperimenata želite, ali postoji samo jedan koji će vas dovesti do proboja, do otkrića. Isto je i s umjetnošću. Možete naslikati bezbroj slika, biti precizni ili lijepo i fotografski korektni, ali one neće imati odjeka. Dakle, gdje je ta rezonanca, kako je pronaći, to je dobro pitanje, to je je sjajan i prekrasan odgovor…
Je li Vaša izloženost umjetnosti promijenila Vaš pogled na nauku?
Pa i jeste jer je zapravo ista ta spoznaja da morate biti usaglašeni da biste došli do otkrića ili stvorili remek djelo u umjetnosti, i tu shvatate da, nažalost, ne zavisi sve od vaše svijesti. Mislim, ne mogu vjerovati da to govorim kao naučnik, jer biste trebali biti potpuno racionalni, ali ipak postoji neki iracionalni dio u svakom otkriću i nažalost, isto tako je i u stvaranju remek djela. Ne možete planirati otkriće, ne možete planirati remek-djelo. Ili izađe na vidjelo ili ne, a ne mislim da nisam sam stvorio mnoga otkrića u svom životu, uopšte ne. Zapravo, radite godinama sve dok ne dobijete nešto lijepo i zaista vrijedno u nauci. Mislim, objavljujemo puno radova. Oni su važni, ali iskorak se uopšte ne događa tako često. Slično je i sa remek djelima.
Koju ulogu igra dosljednost ili konzistentnost u umjetnosti i nauci?
Dopustite mi da malo preokrenem ovo pitanje tako da govorimo o dosljednosti i slučajnosti. Slučajnost se događa i nažalost nemoguće je biti 100% racionalan i reći da ćeš, ako napraviš to i to, doći do otkrića. Nema recepta za remek djela ili za otkriće, to je nešto što ti treba da uskladiš, neki zupčanici u umu moraju se uskladiti, tako da stvarno treba da se dogodi neka iskra i tada to, ponekad, zovemo srećno i slučajno otkriće, ponekad to zovemo i kvantni skok, neki ljudi to zovu inspiracijom, postoji mnogo imena za to, jasno je da nešto, ono nešto mora biti tu… Ali da se vratim na Vaše pitanje, ne možete se jednostavno osloniti na slučajnost, ne možete samo leći u svoj krevet, ne raditi ništa i nadati se da će Vam neka ideja jednog dana pasti na pamet. Nažalost, znamo da ovo ne funkcioniše ovako. Zapravo, treba da radite izuzetno naporno, bilo kao umjetnik ili kao naučnik i onda, da se nadate da će tokom ovog napornog rada ova iskra, ova inspiracija doći. I iskreno, što više radite to imate više šanse, ali kako pronaći ravnotežu i kada dolazi, odakle dolazi, ne znam, ali naporan rad je definitivno važan.
Mislite li da smo zaboravili važnost umjetnosti u našoj kulturi učenja ili da ima stvari o umjetnosti koje ne razumijemo u potpunosti?
Pa, ne mislim da je moguće u potpunosti razumjeti umjetnost. Govorio sam puno o povezanosti umjetnosti i nauke, ali ipak nije, nije potpuno isto. U umjetnosti postoji iracionalnija strana, i dopušteno vam je da budete više iracionalani, manje precizni. Umjetnost je u tom smislu otvorenija za tumačenje, ali i nauka je otvorena za tumačenje. Nekad vas drugačije tumačenje dovodi do novog otkrića. Umjetnost je definitivno drugi ugao gledanja savladavanja inspiracije i kreativnosti. Inspiracija i kreativnost su izuzetno važni za sve aspekte naše nauke o životu i za inženjering umjetnosti. A kako podučavati nauci ili kreiranju remek djela, zaista ne znam. Jako je teško, ako ne i nemoguće, jer, kao što sam rekao na početku, možete predavati fiziku, ali ne i nauku… to nije isto kao proučavanje fizike.
Imao sam veliku sreću u životu što sam imao stvarno fantastične učitelje. Moj mentor i moj dobar prijatelj Andre Gaim je bio taj sa kojim sam zajedno radio na raznim predmetima, tako da sam uglavnom posmatrao kako se bavi naukom i odakle crpi ideje. Mislim da sam naučio malo i o bavljenju naukom. Sada učim i posmatram umjetnost, i čini mi se da mi pomaže da otvorim um. Svaka osoba ima svoj trik u rukavu, u nauci ili umjetnosti. Ponekad se ti trikovi jednako mogu koristiti u umjetnosti ili u svim naukama, ali nažalost morate učiti iz iskustva. Zato je posmatranje i učenje razumijevanja umjetnosti vrlo važno. Iskreno, dobri umjetnici su zapravo oni koji su izuzetno odlučni u stvaranju visokokvalitetnog rada. Nipošto ne stavljam sebe na ljestvicu najvećih umjetnika, znam tačno gdje je moje mjesto u svijetu umjetnosti, ali od 90 stvari koje proizvedem većina se uglavnom baci i onda, odjednom, jedno djelo ispadne stvarno lijepo i prekrasno, jednostavno ga ne možete ponoviti.
Odakle dolazi vaša inspiracija?
Iskreno, moje slikanje ne počinje s platnom. Imam tu sreću da imam profesorski kabinet koji je nešto veći od studentskog, pa čak i u njemu može stati mali sto za slikanje, a za kinesku umjetnost u osnovi koristite sto. Moja inspiracija počinje s idejom i onda jednostavno odjednom dobijem poriv. Ne znam odakle dolazi, ali imam poriv da ustanem i pokušam nešto da naslikam U većini slučajeva ispadne glupost, ali ponekad nešto proizilazi ponekad iz samog korišćenja četke, što je fantastično.
Poruka za mlade: Koja je najveća lekcija koju ste naučili do sada iz svog životnog iskustva?
Kada učite fiziku, a na mom univerzitetu učio sam osnove fiziku tri godine, a zatim neka dodatna poglavlja još tri godine, tako da nakon šest godina imate osjećaj vjerojatno dobro poznajete fiziku, razumijete kako to funkcioniše. I onda kada dođete do nivoa istraživanja, konačno odjednom shvatite da postoji toliko rupa u vašem znanju da čak ni najosnovniji fenomeni nisu u potpunosti shvaćeni. Isto tako je dovoljno da odete u muzej klasične ili savremene umjetnosti i da vidite raznolikost i toliko načina na koji se ljudi mogu izraziti, da se zapitate, zaboga, mogu li stvoriti nešto novo. Ali, ono što opet vidim je da ljudi uspijevaju stvoriti nešto potpuno novo, na nov način ili pristupi. Tako da je jedina poduka koju bih vjerovatno mogao prenijeti mladom čovjeku jeste: Vjeruj sebi i ne slušaj ljude poput mene. Jednostavno pronađi svoj vlastiti put. Znam da to zvuči jednostavno i banalno, ali to je zapravo jedini savjet koji mogu dati, pa samo vjeruj u sebe i isplatiće se. Ponekad su najjednostavnije stvari i najistinitije.
Video o otkriću nobelovca Novoselova: