O prednostima programa Ičević je bila u prilici da se upozna na prvoj godini studija u Kotoru.
“Naime, za prijavu za ovaj program odlučila sam se sasvim spontano nakon što me je kao predstavnika studenata smjera Menadžment u pomorstvu sa njim upoznao dekan Pomorskog fakulteta u Kotoru, gospodin Špiro Ivošević. Nakon te prezentacije, dalje sam se informisala putem interneta i razgovarala sam sa drugim studentima koji su ranijih godina imali priliku da budu Erasmus+ studenti u drugoj zemlji”, počinje razgovor za naš portal Jana.
Od početka školovanja željela je da se usavršava u inostranstvu, te se odmah po raspisivanju konkursa prijavila za svoje prvo Erasmus iskustvo.
“Tako sam 2018. godine prihvaćena od strane Sveučilišta u Splitu, te semestar u trajanju od pet mjeseci na drugoj godini fakulteta provela u tom gradu. Naredne godine primljena sam na Univerzitetu u Konstanci, ali sam, nažalost, nakon samo četiri sedmice u Rumuniji, morala da se vratim u Crnu Goru zbog sve komplikovanije situacije sa koronavirusom”, kaže Jana.
Apliciranje za ovaj program je jednostavno, ističe naša sagovornica.
“Aplikacija podrazumjeva prikupljanje i slanje određenih dokumenata, poput CV-ja, motivacionog pisma, prepisa ocjena, kopije ličnih dokumenata, te potvrde o poznavanju jezika i putnog i zdravstvenog osiguranja”, prisjeća se Jana.
Vrijeme provedeno u Hrvatskoj zaista je uljepšalo njene studentske dane.
“Stekla sam prijateljstva i kontakte koji i dalje traju. Studenti, osoblje fakulteta i studentskog doma u kom sam bila smještena su me odlično prihvatili već na početku, pa su i moj boravak učinili vrlo ugodnim. Upoznala sam i ostale studente koji su takođe bili tu po Erasmus programu razmjene studenata iz čitave Evrope. Uspjela sam za kratko vrijeme da se sprijateljim i sa stranim i sa domaćim studentima i obiđem pojedina mjesta u ovoj zemlji. Ovo je za mnoge studente veoma važno iskustvo i zbog činjenice da se mnogi po prvi put odvajaju od svojih roditelja i žive u studentskom domu”, navodi Ičević.
Grad Split i Splićani ostaju joj u jako lijepom sjećanju.
“Split je veoma lijep grad sa zanimljivom istorijom, pa samim tim i grad koji definitivno vrijedi obići i upoznati. Splićani su po svom mentalitetu veoma slični narodima koji žive na primorju naše zemlje pa sam se vrlo lako uklopila u život u tom gradu”, kaže Jana.
Ona se osvrnula i na razlike između hrvatskog i crnogorskog modela studiranja.
“Profesionalna praksa čiji su se časovi održavali dijelom u učionicama, dijelom na brodovima Jadrolinije učinili su moje školovanje dodatno zanimljivim. Uspjela sam da naučim i mnoge stvari vezane za komunikaju na brodu čije časove smo takođe obavljali u učionicama opremljenim simulatorima neophonim za izvođenje nastave. Ocjenjivanje u Hrvatskoj se izražava kroz ocjene od 1-5 što je nešto drugačije u odnosu na ono na šta smo navikli na fakultetima u Crnoj Gori. Takođe, kod redovnih studenata na Sveučilištu prisustvovanje nastavi je obavezno poput onog u osnovnoj školi kod nas. Prekoračenje odsustva povlači gubitak polaganja ispita kao posledicu neprisustvovanja što se takođe razlikuje jer kod nas predavanja u najvećem broju slučajeva nisu obavezna”, precizira Jana.
Posebno joj se dopala činjenica da hrvatski model studiranja daje priliku studentima da paralelno obavljaju “part-time” poslove.
“Mislim da bi ovo bilo jako korisno i za fakultete u Crnoj Gori jer smatram da studenti zaista ne mogu obavljati smjene od po 8 sati i uporedo studirati”,ističe naša sagovornica.
Nakon pozitivnog iskustva iz Splita, naša sagovornica odlučila je da još jednom aplicira za Erasmus plus program. Ovog puta, predala je dokumenta za prijem na Univerzitetu u Konstanci, poznatom rumunskom lučkom gradu. Njena aplikacija je prihvaćena, ali, pandemija koronavirusa uticala je na to da se nakon samo četiri sedmice vrati u Bar.
“Svoje drugo Erasmus iskustvo trajalo je nešto kraće jer je vrlo brzo došlo do obustave nastave zbog koronavirusa. Radove i kolokvijume sam bila prinuđena da pripremim i odradim online putem iz Crne Gore. Moj boravak u Konstanci, gradu koji se nalazi u Rumuniji i izlazi na Crno more završilo se već nakon 4 nedelje. Ovog puta je sa Pomorskog fakulteta iz Crne Gore išlo čak 4 studenta pored mene. Svi smo bili smješteni u studentskom domu koji se nalazio u sklopu fakulteta. Nažalost, nismo znali šta nas očekuje već nakon mjesec dana i da će našem boravku tamo uskoro doći kraj. Iz ovih razloga praktično nismo bili u mogućnosti da obiđemo i ostale djelove Rumunije. Taman kada smo počeli da se navikavamo na život u ovom gradu morali smo da se vratimo kući”, kaže Jana.
Sistem obrazovanja Rumuniji je za nijansu drugačiji od našeg.
“Prije svega, drugačiji je sami raspored predavanja koji se predviđa za po dvije sedmice unaprijed i drugačiji je u odnosu na onaj uobičajeni „sedmični raspored“ sa kojim smo se uglavnom susretali do sada. Predavanja su bila vrlo zanimljiva i za mene su predstavljala izazov, jer su bila na engleskom jeziku”, kaže Jana i dodaje da je zadovoljna jer je imala priliku da se upozna sa kulturom ovog dijela Evrope.
Studentske razmjene su veoma važne jer, kako smatra naša sagovornica, na ovaj način studenti mogu upoznati mnogo novih ljudi iz različitih zemalja pa samim tim se susresti i sa različitim kulturama.
“One posebno doprinose i upoznavanju engleskog jezika kao osnovnog kada je komunikacija među studentima u pitanju. U Splitu sam pohađala nastavu na našem jeziku, dok sam na trećoj godini studija po prvi put prisustvovala nastavi na engleskom jeziku. S obzirom da je Erasmus+ program finansijski podržan mnogi studenti iskoriste priliku i obiđu još neku evropsku zemlju u okruženju”, poručila je na kraju Jana Ičević.
