Svjetsko priznanje za naučnicu Univerziteta Crne Gore u okviru istraživanja o Alchajmerovoj bolesti



Svjetsko priznanje za naučnicu Univerziteta Crne Gore u okviru istraživanja o Alchajmerovoj bolesti

Da se do naučnih otkrića dolazi često slučajnim putem ili greškom pokazalo je i istraživanje o Alchajmeru i bolesti demencije, u okviru projekta DEMONSTRATE, koje je  dr Isidora Rovčanin Dragović sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore predstavila na prestižnom svjetskom kongresu i dobila priznanje za najbolji apstrakt za Alchajmerovu bolest i demenciju.

Na ovom 16. Svjetskom kongresu o kontroverzama u neurologiji (CONy), koje je trebalo da se održi u Londonu, u martu, ali je zbog pandemije održano onlajn, zajedno sa kolegama je dobila priznanje za visoki naučni kvalitet za poster i prezentaciju na temu „Kognitivno oštećenje bez subjektivnog kognitivnog pada – klinički, molekularni i etički aspekti“. Pored nje autori su: Nataša Popović, Ljiljana Radulović, Tijana Vuković, Miodrag Radunović, Flaviana Marzano, Nicoletta Guarganella, Apollonia Tullo, Sergio Giannattasio i Maša Ždralević.

Istraživanje je realizovano u okviru nacionalnog projekta “Nove metode za stratifikaciju rizika za progresiju kancera i Alchajmerove bolesti kod pacijenata u Crnoj Gori”, čiji je koordinator dekan Medicinskog fakulteta prof. dr Miodrag Radunović, a finansijer Ministarstvo nauke Crne Gore.  

Sa nagrađenom Rovčanin Dragović, budućim neurologom, razgovarali smo o projektu i slučajnom otkriću, u okviru njene doktorske disertacije.

UCG: Zašto se ispituje inverzna korelacija Alchajmerove bolesti i kolorektalnog karcinoma u okviru projekta DEMONSTRATE? 
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ: Postoje naučni dokazi da ljudi koji imaju sklonost da obolijevaju od kancera, ne obolijevaju od Alchajmerove bolesti i obratno. Pretpostavlja se, da su u ove dvije bolesti, isti signalni putevi deregulisani na suprotan način, ali precizni mehanizmi još nijesu rasvijetljeni.  Takav odnos ova dva oboljenja, u okviru projekta, proučavamo na molekularnom nivou, ispitujući ekspresiju jednog broja malih nekodirajućih RNK molekula, odnosno mikroRNK molekula koje su uključene u patogenezu obije bolesti. Sve sa ciljem da se upotrebom novih metoda poboljša stratifikacija pacijenata oboljelih od kolorektalnog karcinoma i pacijenata oboljelih od Alchajmerove bolesti, prema riziku za progresiju ovih bolesti. Posljedično bi se povećale šanse za poboljšanjem kvaliteta života, preživljavanjem, smanjenjem komplikacija i u nekim slučajevima izlečenjem.

UCG: Interesantno je da su rezultati dobijeni sasvim slučajno i da nisu bili predviđeni projektnim aktivnostima. Testirali ste „uslovno“ zdrave pacijente za koje ste dobili oprečne rezultate?  
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ: Naime, zdravi ispitanici sa kojima se u svakoj studiji ovog tipa moraju porediti oboljeli, u ovom slučaju od Alchajmerove bolesti, bili su volonteri koji su se osjećali fizički i mentalno zdravim, prosječne starosti oko 65 godina. Morali su ipak proći određene testove, neurološku i neuropsihološku evaluaciju, kako bi se provjerilo da li ispunjavaju kriterijume za uključivanje u studiju. U tom procesu smo objektivnim, neuropsihološkim testovima, otkrili  da dio zdravih dobrovoljaca ima kognitivno oštećenje, blagog stepena, stoga je trebalo da budu isključeni iz istraživanja. Međutim, kada sam intervjuisala ispitanike, zapazila sam da su svi, kod kojih smo kasnije utvrdili kognitivno oštećenje, negirali zaboravnost i uopšte subjektivne probleme u kognitivnom funkcionisanju. Imajući u vidu klinički kontinuum promjena kod kognitivnih oštećenja, naročito Alchajmerove bolesti, koji podrazumijevaju da je subjektivni problem ono što prvo nastaje i čak u toj fazi, deficit ne biva ni potvrđen objektivnim mjerilima, shvatila sam da imamo specifičnu situaciju.

UCG: Šta je zapravo studija pokazala kad je riječ o procjeni kognitivnih oštećenja kod starije populacije?Image
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ:  Naime, bilo je jasno da je ova studija slučajno pokazala da određeni broj pacijenata sa kognitivnim oštećenjem u crnogorskoj populaciji biva neprepoznat, kao i da procjena subjektivnog aspekta potencijalnog kognitivnog oštećenja nije dovoljno pouzdano mjerilo koje bi uputilo na kognitivno oštećenja starije populacije u Crnoj Gori.

UCG: Koje preporuke proizilaze iz toga, šta bi se u zdravstvenom sistemu moglo promijeniti kako bi se prevazišao problem?

DR ROVČANIN DRAGOVIĆ:  Neophodno je da se već na nivou primarne zdravstvene zaštite rutinski radi neuropsihološki skrining starije populacije, odnosno objektivni testovi za detekciju kognitivnog oštećenja, nezavisno od toga da li pacijent prijavljuje probleme u vezi sa kognitivnim funkcijama. Ono što je važno istaći, zbog potencijalnih izmjena rutine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u istraživanju smo koristili dva neuropsihološka skrining testa: Mini-Mental State Examination i Montreal Cognitive Assessment i zaključili da se blagi kognitivni deficit ne bi otkrio kod 22,2% pacijenata ove studije, da se koristio samo prvi od navedenih testova koji je u Crnoj Gori i dalje u najširoj upotrebi kao skrining instrument, iako je veća senzitivnost druge skale potvrđena istraživanjima.  Dakle, potrebno je ne samo unijeti promjenu u smislu rutinskog neuropsihološkog testiranja, većiI koristiti ispravan instrument za procjenu kognitivnog oštećenja i edukovati zdravstveni kadar u tom smislu!

UCG:Da li ste uspjeli da identifikujete moguće razloge ovakve pojave nepodudaranja subjektivnog i objektivnog aspekta problema? 

DR ROVČANIN DRAGOVIĆ: Da, mogući razlog sam pronašla analizom odnosa obrazovanja i skora na neuropsihološkim testovima koji je pokazao da se sa smanjenjem broja godina obrazovanja, smanjuje i skor koji je indikator kognitivnog statusa. Dakle, moguće je da je niži nivo obrazovanja razlog neadekvatne percepcije, odnosno nerazumijevanja značaja određenih promjena u kognitivnom funkcionisanju! Dakle, ova studija je pokazala da je neophodna edukacija starije populacije u Crnoj Gori da promjene u kognitivnim funkcijama mogu biti važan znak narušenog zdravlja I da nijesu uvijek dio normalnog starenja. 

UCG: Vi ste kroz testiranje zapravo dijagnostifikovali i potencijalno rizične pojedince koji mogu oboljeti od Alcahajmerove bolesti? 
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ:  Da sve bude interesantnije i značajnije, kada smo dr Ždralević (naš ekspert za molekularnu biologiju) i ja, pogledale podatke molekularnih analiza i uporedile ekspresiju malih nekodirajućih RNK, odnosno mikroRNK molekula koje su inače fokus DEMONSTRATE projekta, pronašle smo značajno veću ekspresiju dvije mikroRNK (miR-146a i miR-155) u grupi ispitanika kod kojih smo slučajno otkrili kognitivno oštećenje u poređenju sa grupom zdravih ispitanika. Naime, u pitanju su mikroRNK za koje je istraživanjima pokazano da su povećano eksprimirane u Alchajmerovoj bolesti, a medijatori su inflamacije i oksidativnog stresa kao vodećih patofizioloških teorija ove bolesti. Dakle, moguće je da smo ovim istraživanjem sasvim neočekivano, među starijom crnogorskom populacijom, detektovali pojedince koji su u povećanom riziku da obole od Alchajmerove bolesti, a koji čak nijesu ni iznijeli žalbe povodom kognitivnih funkcija. Temeljnija statistička analiza naših podataka je pokazala da navedene mikroRNK mogu služiti kao neinvazivni biomarker kognitivnog oštećenja. 

Svakako, da bih isključila druge uzroke kognitivnog oštećenja, sagledala sam detaljno  podatke dobijene kroz intervju, eventualna odstupanja koja sam identifikovala neurološkim pregledom, potencijalno prisustvo depresije koje smo psiholog Tijana Vuković i ja ispitivale u okviru neuropsihološke procjene, rezultate detaljnih laboratorijskih pretraga kao i eventualnu razlliku u starosti među ovim grupama. Međutim, nije  identifikovan drugi razlog kognitivnog deficita ovih ispitanika!

UCG: Što će reći da se ova nova saznanja mogu upotrijebiti i u daljoj praksi? 
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ:  Ovom studijom se ističe značaj upotrebe neuropsiholoških skrining testova i identifikuje potencijal neuropsihološke procjene i molekularnih markera, koji zajedno možda mogu postati rutinske neinvazivne metode za detekciju pojedinaca sa kognitivnim oštećenjem koji su u povećanom riziku da obole od Alchajmerove bolesti. Svakako potrebno je još istraživanja i na većem uzorku populacije da bi se ovakvi zaključci potvrdili.

UCG: To se zove put put od slučajnih opservacija do lijepog priznanja svjetske naučne zajednice! 
DR ROVČANIN DRAGOVIĆ: Iako je već navedeno da je istraživanje urađeno u okviru DEMONSTRATE projekta čiji je rukovodilac prof. dr Miodrag Radunović, još jednom želim da istaknem da se bez timskog rada ne dolazi do ovakvih rezultata, pa zasluge, razumije se, idu svim autorima, uvaženim profesorima, mojim edukatorima, kolegama. Među njima ističem svoju mentorku prof. dr Natašu Popović i dr Mašu Ždralević, sa kojima sam uvijek kao i u ovom istraživanju, u neposrednoj i divnoj saradnji i od kojih dobijam veliku podršku u procesu izrade doktorske disertacije! Na ovom projektu smo imali sjajnu saradnju sa Kliničkim centrom, direktorkom dr Ljiljanom Radulović i psihologom Tijanom Vuković, medicinskim sestrama Klinike za neurologiju, kao i sa kolegama iz Instituta  za biomembrane, bioenergetiku i biotehnologiju iz Barija: dr Sergio Giannattasio, dr Apollonia Tullo, dr Nicoletta Guaragnella i dr Flaviana Marzano, koji su naši višegodišnji partneri i saradnici na projektima.  

Broj posjeta : 189


Pridružite nam se na društvenim mrežama
Ne propustite nijednu važnu vijest, pretplatite se na vijesti Akademski forum.