Nobelovac Konstantin Novoselov: Talenata ima svuda, ali ostaju tamo gdje imaju podršku

U ekskluzivnom intervjuu za portal Univerziteta Crne Gore, nobelovac Konstantin Kostja Novoselov, otkriva zašto smatra da je važno podržati Univerzitet Crne Gore u nastojanju da okupi naučnu misao dijaspore, kako se može podržati razvoj nauke u Crnoj Gori, te šta može privući naučnike svijeta u Crnu Goru.

Povod za ovaj razgovor bilo je njegovo počasno gostovanje i otvaranje internacionalnog naučnog skupa „Dani dijaspore i prijatelja Crne Gore 2023“, krajem protekle godine. Novoselov je fizičar i profesor u Centru za napredne 2D materijale, Nacionalnog univerziteta u Singapuru (od 2019. godine), takođe je nosilac zvanja „Langworthy professor“ Škole za fiziku i astronomiju na Univerzitetu u Mančesteru. Njegov rad na grafenu sa Andreom Geimom donio mu je Nobelovu nagradu za fiziku 2010. godine.

U razgovoru otkrivamo i njegova druga interesovanja, uvid u značaj nagrada za naučnika te njegovo viđenje sprege između nauke i umjetnosti, kada je riječ o remek djelu ili naučnom otkriću.

UCG: Budući da ste bili počasni gost Univerziteta Crne Gore na međunarodnoj naučnoj konferenciji "Dani dijaspore i prijatelja Crne Gore 2023", šta vas je motivisalo da prihvatite ovaj poziv i koji značaj vidite u tome što ste bili dio ovog događaja?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Mnogo je faktora  tu u igri. Naravno, neki od vaših profesora su veoma ubjedljivi i iskreno cijenim kada ljudi pokažu entuzijazam, a oni to svakako čine. Ne volim ljude koji su mentalno neangažovani, a kada su ljudi entuzijastični, više sam nego srećan što mogu da ih podržim, barem na neki način. Osim toga, ovo je zaista okupljanje vrlo uspješnih, značajnih naučnika. Svaki od njih je duboko posvećen svom istraživanju, pa je prilično zadovoljstvo biti dio ove zajednice.

UCG: Kakav potencijal vidite u saradnji između naučnika Crne Gore i dijaspore, i koliko može takva saradnja doprinijeti razvoju nauke u Crnoj Gori?

Ima mnogo snage u dijaspori, uključujući i učesnike ove konferencije, pa i mene. Ali, naravno, mnogo je više snage među ljudima koji prisustvuju ovoj konferenciji. Ono što je važno shvatiti jeste da niko ne može razvijati nauku Crne Gore izvan nje. Ljudi izvan mogu pružiti pomoć.

UCG: Da li je upravo takvo i vaše iskustvo?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Pa da, nauka se prije svega realizuje na licu mjesta. Nauku ne možete raditi na daljinu ili pola radnog vremena; morate se potpuno posvetiti. Ona mora poticati odavde, ali može se znatno unaprijediti i pojačati kroz komunikaciju s dijasporom. Spreman sam pružiti podršku, ali ona mora doći odavde. Mogu finansirati studente doktorskih studija da rade istraživanje u mojoj laboratoriji i da steknu svoj doktorat, a zatim ih poslati natrag da donesu našu tehnologiju ovdje. Međutim, mora postojati neko ovdje ko će pripremiti i motivisati te studente. Ti motivisani studenti trebaju podršku i priliku da odu u inostranstvo, steknu iskustvo, a zatim se vrate, uz obezbijeđene uslove da nastave svoj rad i dalje ga razvijaju. To je proces koji zahtijeva napor, zahtijeva neki rad, prilično težak rad od svih. Dakle, dijaspora može pomoći, ali ključna aktivnost i dalje treba biti ovdje.

UCG: Možete li istaći određena naučna područja ili projekte koji se trenutno smatraju najznačajnijim i obećavajućim za budućnost, posebno u kontekstu manjih zemalja?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Postoji više načina kako da odgovorim na ovo pitanje. Dopustite mi da dam primjer. Vodio sam novi institut u Singapuru i trebao sam da sastavim tim koji će raditi na određenim ciljevima. Bilo bi pogrešno misliti da možete regrutovati talentovane pojedince i natjerati ih da rade na određenim zadacima kao da je to bio Projekat Menhetn. Talentovane osobe obično rade ono što ih stvarno zanima. Sreća je ako se njihovi interesi poklapaju s ciljevima vašeg instituta. Dakle, vi me pitate, „Koju oblast  nauke možemo podržati ovdje?“ Ne vjerujem da imate mnogo izbora u tome. Ne podržavate nauku; podržavate naučnike. Naučnici će se baviti onim što ih strastveno zanima. Ne možete im reći „Sada morate proučavati genom ove grožđice od A do B, ili A do G, ili A do L.“ Oni će samo raditi na tome ako ih zaista zanima. Ako ne, izvinjavam se. Mislim da je pravi pristup podržati talentovane naučnike. Koga god da imate ovdje, podržite ih.

UCG: Da li je ovo takođe poruka za donosioce odluka Crne Gore?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Nije. Postoje strategije, naravno, i nauka se nikada ne sprovodi izolovano; snažna saradnja i međusobna koordinacija su uvijek važni. U Crnoj Gori, imate nekoliko jedinstvenih prilika koje možete iskoristiti. Kao što sam ranije spomenuo, postoji jedna industrija jedinstvena u svijetu. Stvorite centar za proučavanje genoma vašeg grožđa i pozovite stručnjake iz cijelog sveta. Mnogi bi bili zainteresovani, a ovo bi moglo uspostaviti veze s brojnim zemljama, a tu je i pristup moru. Takođe, postoji fascinantna mikroklima ovdje koju bi mnogi ljudi širom svijeta željeli proučavati. Crna Gora je raskrsnica brojnih civilizacija, što je jedinstvena prilika u pogledu arheologije i istorije. Iskoristite ove jedinstvene karakteristike u svoju korist.

UCG: U međuvremenu, nosioci nauke su vodeće sile svijeta...

Rekao bih da su talentovani ljudi razumno raspoređeni širom svijeta, a zemlja ili područje koje uspije da privuče više talenata ima prednost. Jer ima 100 talenata u fizici na 1000 stanovnika u Crnoj Gori, jednako kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Rusiji ili Velikoj Britaniji.

Ako želite da unaprijedite svoju nauku, jedini način da to uradite je da privučete više talenata. Oni se malo isprazne s jednog mjesta i malo pojačaju na drugom mestu. Globalno, stopa otkrića samo raste, tako da nauka prevladava. Ipak, vidimo područja koja gube talente jer se obično dešava da ne možete suzbiti nauku; jednostavno gurate te talentovane ljude da idu tamo gdje su bolje podržani. Globalno se to ne mijenja dramatično, stvara neke fluktuacije, ali ne strašno velike. Na kraju, nauka će opstati, ali vidjet ćemo redistribuciju i više otkrića u nekim mjestima nego u drugim.

UCG: Kako je vaše otkriće u oblasti grafena, za koju ste  dobili Nobelovu nagradu, uticalo na vaš naučni put?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Grafen je zaista fascinantan i jedinstven materijal, istovremeno čvrst i jednostavan. Postao je ogromno igralište za eksperimentalne grupe i teorijske fizičare. U potpunosti smo uživali u radu s njim. Nisam siguran da ću ikada imati slično iskustvo u životu, ali to je označilo početak mog puta s grafenom. Počevši od nule, s malo znanja i postepeno se uranjajući u to, to su bile neki od najuzbudljivijih godina mog života. Imali smo privilegiju da radimo s odličnim saradnicima i konkurentima, što je dodalo puno entuzijazma. Sada se grafen koristi u raznim uređajima u mnogim poljima, što je zaista izuzetno. Neki od tih primjena su prilično intrigantni i mogli bi biti vrijedni istraživanja u budućnosti.

UCG: Da li je dobijanje Nobelove nagrade uticalo na vaš pogled na nauku i vašu ulogu kao naučnika, i donijelo vam osjećaj ostvarenosti?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Još uvijek se bavimo nekim radom u ovoj oblasti. Što se tiče ostvarenosti, ne vjerujem. Znate, za svaku osobu, ako ih pitate, „koliko vam novca treba“, tu nije riječ samo o novcu ili nivou komfora; ono što je zaista važno je put rasta. To je poput derivacije, gdje svaki dan težite poboljšanjima, bilo da je riječ o više novca ili većem komforu. Naučnici nisu ništa drugačiji. Jednom kada se ustanovi određeno otkriće, ako to možemo nazvati tako, desi se, i to je to, vraćate se na početak.

Stoga, morate nastaviti proizvoditi i otkrivati više. U tom smislu, ne osjećam nikakvu ostvarenost, to zaista nije bitno. Ono što zaista ima važnost je ono što ste danas postigli i da li ste doprinijeli novim, interesantnim rezultatima ili dodali vašem fondu znanja. Možda zvuči pretenciozno, ali verujte mi, tako je.

UCG: Dakle, trenutak dobijanja Nobelove nagrade nije puno toga promijenio. Potraga za naučnom istinom se nastavlja...

NOBELOVAC NOVOSELOV: Nobelova nagrada je najveće priznanje za naučnika. Ali prvo, ne radite zbog nagrade. Ako pogledate moje slike sa dana kada je objavljena vest o nagradi, možete videti da niko nije očekivao. Dakle, nismo očekivali da će se to desiti. Mislim, to su grozne slike, sa mnom neobrijanim, u najgorim mogućim majicama s rupama. Tako obično dolazim na posao. Činjenica da sam danas obrijan je neobična, vjerujte mi. Dakle, kada dolazim na posao u Singapuru, to je u šorcu i papučama, što je suprotno propisima o zdravlju i bezbjednosti, ali ne mogu sebi dozvoliti taj luksuz kao direktor. Bilo bi lažno reći da na vas to ne utiče, bilo pozitivno ili negativno, ne znam. Ima mnogo pozitivnih aspekata jer je lakše dobiti pristup „ušima“ koje će vas slušati, možda privući bolje studente i obezbijediti finansiranje. Znači, imali smo koristi od toga. Ljudi počinju da vas traže više, postaju mnogo zahtevniji. To je istina takođe. Znao sam da će mi zadatak biti izazovan. Moj cilj je bio minimizirati nivo njenog uticaja na mene, i trudio sam se da to postignem.

UCG: Pored nauke, bavite se vizuelnom savremenom umjetnošću, uključujući slikarstvo i druge oblike umjetničkog izraza. Kako pronalazite ravnotežu ili sinergiju između svojih naučnih nastojanja i umjetničkih stremljenja?

NOBELOVAC NOVOSELOV: Generalno mi se ne sviđa kada ljudi povezuju nauku i umjetnost i kažu: "treba da proučavate umetnost jer oslobađa vaš mozak" i Tome slično. Ali postoji povezanost na određenom nivou i to vas tačno vraća na pitanje kako mi dolazimo do naših otkrića. U tom smislu, vrlo je slično pitanju kako ljudi stvaraju remek-djela. Prije nego što sam proučavao umjetnost, rekao bih da ljudi samo slušaju te umjetnike kako govore o inspiraciji i o tome kako treba biti u određenom raspoloženju. Možda, kao potpuno racionalna osoba, rekao bih: "Ma hajde, ili možeš ili ne možeš slikati. O kakvoj inspiraciji govoriš?" Počevši da se bavim umjetnošću, mogu vam reći da nema apsolutno nikakve šanse da možete slikati bez inspiracije. Kako stvoriti inspiraciju, ne znamo, nemamo recepte i u tom smislu to je isto kao sa otkrićima. Ne možete planirati otkriće i nemam pojma kako se dolazi do njih. Mislim, ne da to radim redovno, ali nema pravila i nema garancije da ćeš uspjeti, i nisam čak siguran da li ga mi stvaramo ili samo slušamo pozadinsku buku naučnog znanja čitajući radove, slušajući prezentacije na konferencijama, gledajući vlastite podatke i onda se na neki način svi ti elementi na kraju samo pokreću, ako ne do probijanja, onda do nove veze između podataka i stvaraš taj novi jezik koji nazivamo otkrićem, tako da mislim da su to dva procesa koja su povezana, ali na mnogo dubljem nivou. Pokušavajući shvatiti kako naš mozak stvara nove jezike i novo razumijevanje i novo znanje, i iskreno, bavljenje umjetnošću mi je pomoglo da shvatim da ta veza postoji. Još uvijek nemam recepte, ali pomoglo mi je da shvatim da ta veza postoji.

Povezane vijesti:

Nobelovac prof. dr Konstantin Novoselov, podsjećamo, bio je i gost XXII podkasta „Ključne riječi“ koji Centralna univerzitetska biblioteka CUB realizuje u saradnji sa Fakultetom dramskih umjetnosti, gdje je govorio na slične teme.

Razgovor sa prof. dr Novoselovim možete pogledati na YouTube kanalu CUB ili u video prilogu u nastavku: