Govor rektora Božovića: Univerzitet Crne Gore - prometejska vatra znanja oko koje se okupljaju najvredniji
Uvaženi gospodine predsjedniče Crne Gore, poštovani predsjedniče Skupštine Crne Gore, poštovani potpredsjednici i ministri u Vladi, uvaženi vjerski velikodostojnici, predsjednice UO, poštovani predsjedniče Studentskog parlamenta, uvaženi predstavnici sudske vlasti i Tužilaštva, uvaženi poslanici, vaše ekselencije - diplomatski predstavnici u Crnoj Gori, uvaženi rektori i drugi gosti iz akademske zajednice Evrope i svijeta, profesori emeritusi i počasni doktori, članovi Senata UCG, UO, dragi dekani i rukovodioci fakulteta, instituta, poštovani partneri iz privrede i donatori, poštovani predstavnici javnih i državnih institucija, medija, dragi studenti, kolege, prijatelji, dragi slavljenici velikog jubileja:
Neka nam je srećan rođendan Univerziteta Crne Gore!
Iz Riječi prosvećenog, nebom nadahnutog vladara Đurađa Crnojevića, nastala je Knjiga, Oktoih prvoglasnik, svega četrdesetak godina nakon što je Gutenberg otkrio Evropi i svijetu novu galaksiju. To renesansno i plemenito zrno posijano na Obodu prije ravno 530 godina, ta čudesna, veličanstvena dvobojna ljepotica odredila je cjelokupni put naše pismenosti i kulture. Klijala je ta Knjiga u svijesti naroda, u predanju, u narodnoj pjesmi, Poslanicama Svetog Petra, Njegoševom Gorskom vijencu, okamenjenoj epici Petra Lubarde, Primjerima čojstva i junaštva Marka Miljanova, lirskim skulpturama Rista Stijovića… I izrasla poslije mnogo vjekova u Hram znanja i ljepote čiji jubilej obilježavamo.
Crna Gora je bila poprište mnogih bitaka. One najteže i najslavnije, bitke koje su gradile narodni duh, karakter i sistem vrijednosti, bile su žrtvenik vulkanske želje za Slobodom. U tom istom zamahu, ali u ruhu i duhu vremena poleta i nade, ravno 480 godina nakon prve štampane knjige na slovenskom jugu, nastao je i Univerzitet Crne Gore. Bilo je potrebno da se ratnička, goropadna, često neprepričiva istorijska odiseja Crne Gore, preseli na ravan nove, drugačije civilizacijske borbe. Da se sagradi Dom - zajednica studenata i profesora, gdje će se život društva iz godine u godinu prožimati logosom i ukrašavati ljepotom. Vjerovatno je to najsažetiji iskaz misije Univerziteta Crne Gore.
Danas, snažno osjećamo impulse poleta onih koji su utemeljili Univerzitet prije pola vijeka. Rijetko se kad u prošlosti Crne Gore, usudom istorijskih neprilika, moglo razmišljati strateški, decenijama unaprijed. Na sreću, te 1974, vrijeme i ljudi su postigli potreban i plodonosan sklad iz kog je rođen Univerzitet.
U izuzetnoj, prometejskog viziji, znali su utemeljivači da će Univerzitet Crne Gore biti ta vatra oko koje će se okupljati najvrijedniji koje ova zemlja ima. I nema sumnje, nadali su se da će se njegovi dragocjeni plodovi vratiti opet ovoj zemlji i njenim ljudima.
Od te 1974, Univerzitet je polje izazovne borbe za Crnu Goru znanja. I danas, u njegovim amfitetatrima, laboratorijama, bibliotekama, vode se iscrpljujuće bitke za Slobodu. Za zemlju Slobode u kojoj će vladati sile pismenosti, nauke i umjetnosti. Za Univerzitet koji će cijelom društvu, odnosno svakom njegovom čovjeku darovati Zrno nove vrijednosti.
Iako danas uvezujemo sjećanjima svih prethodnih 50 godina, nama je ovaj datum prije svega prozrak budućnosti, zapisan u amblematičnom i simbolički slojevitom sloganu FuturUM. Prethodnih 50 godina je bio zalet za Futur, u kom UM caruje. Zato je ovo praznik naše budućnosti posvećen prije svega studentima Univerziteta Crne Gore.
Stasali smo, osnažili se za ovih 50 godina, koračamo sigurnije univerzumom ideja i znanja. Naša stvarna veličina daleko nadmašuje statistike kojima se suvo parno opisujemo. Na izvoru smo britkih ideja ali i tradicije koju moramo brižljivo njegovati. Posebno u vremenu koje briše "neravnine" duha, a svijet uteže i uniformiše u neku matriksovsku konfekciju.
Stoga, naši dragi studenti, hrabro i odvažno, držite pogled visoko, neka se vaš glas čisto izdvoji iz zaglušujućeg huka sve pliće svakodnevice. Budite odgovorni prema darovima koje imate. Da ih ne protraćimo i ne dopustimo da budemo radna snaga za ostvarenje tuđih snova. Samo tako se gradi pečat snažne kulture kojom su se i neki mali narodi vinuli visoko na ljestvici opštecovječanskih dostignuća. Naučnih i svih ostalih. To što smo mala društvena zajednica, nikako ne znači da ne treba da se borimo da bismo bili najbolji kad god i gdje god da se takmičimo. Možda je nama teže, ali su zato plodovi uspjeha slađi i dugotrajniji.
Dragi prijatelji, neka ova veče bude naš duboki naklon, oda svim pregacima, osnivačima, profesorima i studentima koji su oblikovali Univerzitet Crne Gore u prethodnih 50 godina. Kroz priče, sjećanja i materijalna svjedočanstva, datih u Knjizi, tek publikovanoj monografiji o univerzitetu, predstavljen je pregled istorijskog toka u kom je nastala i razvijala se institucija bez čijeg je postojanja nezamisliv razvoj savremene Crne Gore.
U tom duhu, a duboko vjerujući u plodove i ovog večerašnjeg okupljanja, neka ovaj Univerzitet i Knjiga o njemu, budu i dalje najsigurniji i najljepši most do obala znanja i uspjeha budućih generacija.