Studentkinja Fakulteta za turizam i hotelijerstvo na razmjeni: Život u Temišvaru znatno usporio

Izvor: Pobjeda

Život u Temišvaru, kao i u cijelom svijetu znatno je usporio. Ovdje je ozbiljnost pandemije počela da dolazi do izražaja 11. marta, kada su zatvoreni svi fakulteti, a potom i ostale institucije – priča za Pobjedu studentkinja Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru, Ivanka Simonović koja u ovom rumunskom gradu boravi dva mjeseca u okviru Erasmus programa razmjene studenata.

Kada od samog rođenja živite život koji podrazumijeva slobodu kretanja, a onda odjednom nastupi trenutak kada vam to zabrane, nalože putem pravila i kazne, iako sve zbog sigurnosti vašeg zdravlja, prvo reagujete sa dozom protivljenja. Tek sada shvatamo koliko svakodnevne stvari koje smo živjeli nose veliku važnost u našem životu – shvatite koliko ste malo pažnje usmjeravali na ono što vas, velikim dijelom, čini ljudskim bićem – kaže Ivanka Simonović

Ograničenja

- U Temišvar sam stigla 20. februara, kada je počeo drugi semestar na Zapadnom univerzitetu. Tada su se počele postepeno primjenjivati restrikcije u gradu, a vanredno stanje je proglašeno 16. marta – priča Simonović.

Otako su uvedene mjere, kaže ona, u Temišvaru su svakodnevno ispred apoteka, banaka, telekomunikacionih i drugih radnji dugi redovi.

- Ograničen je broja klijenata u radnjama. Zatvoreni su svi ugostiteljski objekti, osim pojedinih koji dostavljaju hranu. Javni prevoz funkcioniše samo u određenim vremenskim intervalima – u ranim jutarnjim i popodnevnim satima – priča naša sagovornica.

Mjere su brojne, kako navodi Simonović, i identične onima koje su uvele skoro sve države.

- Izlazak vani moguć je sa ličnim dokumentom i dokazom o razlogu vašeg izlaska. U prodavnicama je neophodno korišćenje rukavica prilikom biranja voća i povrća, kao i poštovanje distance od dva metra u redovima. U objektima je određen broj kupaca koji boravi istovremeno. Ne smijemo se kretati u grupama većim od tri osobe. Policijski čas traje od 22 do 6 sati. Ukoliko dođe do nepoštovanja određenih mjera, novčana kazna je neminovna. Ukidanje vanrednog stanja predviđa se 16. maja, kada će se, nadam se, mnogo toga vratiti u normalan tok odvijanja – kaže Simonović.

Osjeća se, ističe ona, strah kod stanovništva, a neki su i u panici.

- To je neminovno u ovakvim situacijama. Sve je bilo iznenađujuće, za sve nas. Kada od samog rođenja živite život koji podrazumijeva slobodu kretanja, a onda odjednom nastupi trenutak kada vam to zabrane, nalože putem pravila i kazne, iako sve zbog sigurnosti vašeg zdravlja, prvo reagujete sa dozom protivljenja. Tek sada shvatamo koliko svakodnevne stvari koje smo živjeli nose veliku važnost u našem životu – shvatite koliko ste malo pažnje usmjeravali na ono što vas, velikim dijelom, čini ljudskim bićem – dodaje Simonović.

Kod svih ljudi, ističe ona, vidljiva je određena doza straha.

- Konstantno svjedočim situacijama u kojima ljudi izbjegavaju blisko mimoilaženje, čekaju da uzmem određeni proizvod u marketu da bi prišli, čudno posmatrajući jedni druge. Koliko god to odavalo utisak građanina koji postupa u skladu sa pravilima koje je uvela država, moram priznati da izaziva i dozu straha i pitanje: ,,Da li je ovo slika vremena koje nas čeka u skorijoj budućnosti“ – kaže ona.

Dodaje da, iako svjesna ozbiljnosti situacije i neophodnosti mjera, nameće joj se jedna slika koja je pomalo plaši, „slika jednog sistema u kojem koračamo, govorimo i osjećamo onako kako nam se kaže“.

- Strah je glavni okidač, ne onaj iskonski ili zaštitnički koji se podrazumijeva kada se nađemo u određenoj opasnosti, već preovladava vještački, kojem dozvoljavamo da ulazi u pore našeg bića. Sigurnost naših života je sve što želimo obezbijediti sebi: siguran posao, sigurno zdravlje, sigurno kretanje, sigurno donošenje odluka, stoga je i ponašanje građana očekivano – kaže Simonović.

O životu u vrijeme pandemije kovida-19, kako kaže ona, gleda sa pozitivne i negativne strane.

- Negativno je, već sam pomenula, jedan idealan način kontrole nad nama, koji nam ne daje izbor: pandemija izaziva ozbiljne posljedice i da ne bi došlo do njih od nas se traži da postupamo u skladu sa propisima koji kasnije mogu izazvati strah, otuđenje, nesigurnost – sve ono što ne predstavlja dobro. Pozitivno vidim u jednoj rijetkoj i sjajnoj prilici da zastanemo na trenutak, osjetimo usporen tok dana u kojem treba da stvorimo disciplinu usmjeravanja pažnje na sadržaj onoga što nam se dešava - kao jednog od umijeća življenja kvalitetnog života – kaže Simonović.

Pogled u sebe

Slobodno vrijeme u Temišvaru ova Podgoričanka provodi gledajući dokumentarne emisije i čitajući knjige.

- Kada sam odbila ponudu ambasadora Crne Gore u Bukureštu da se vratim u svoju zemlju, mnogi su me pitali zašto sam to uradila. Već naviknuta na boravak u inostranstvu u posljednjih šest godina, odluku sam donijela zato što ne volim da ostavljam nedovršene stvari za sobom, ali i zato što na ovu situaciju gledam kao na jedan ispit koji treba da položim da bih svjesnije koračala dalje. Svakog dana, rano ujutro izađem u šetnju ili na trčanje, obavim kupovinu, vratim se u svoju sobu i ostatak dana provedem u njoj. Svakodnevno gledam razne emisije, slušam stručnjake, gledam dokumentarne filmove. Sav taj proces učenja, čiju putanju sa žarom pratim, vodi me u prostranstvo u kojem shvatam koliko malo znam, pritom prouzrokujući „glad“ da nikada ne prestanem da učim. Da ste prije situacije sa virusom iznijeli priznanje da su vaši dani prošli u sobi nad kompjuterom i stranicama koje čitate, mnogi bi vas posmatrali kao čudaka koji nije iskoristio dan da pronađe još jednu nasladu u spoljašnjem svijetu i svoju prazninu ispuni prisutnošću drugih ljudi. Stoga, shvatam da me sve ovo, za šta ranije nijesam pronalazila dovoljno vremena, zapravo, vodi u svijet u kojem se pojavljuju nova interesovanja, dodatna razmišljanja, posmatranje okoline iz različitih uglova, ali i same sebe – priča Simonović.

Iako je daleko od porodice i bliskih prijatelja, situaciju u kojoj se našla, smatra prednošću – prilikom da se posveti sebi.

- Vratimo se na teren života kao pobjednici sa čvrstim duhom, ne kao gubitnici sa oružjem u rukama – poručila je Simonović.